Collegamenti esterni
Vanjske veze


Mio nonno era un ciliegio è un romanzo per ragazzi della scrittrice italiana Angela Nanetti, pubblicato nell'anno 1998.
Mio nonno era un ciliegio (sh. Moj djed je bio trešnja) je roman za djecu italijanske spisateljice Angele Nanneti, objavljen 1998. godine.

Il protagonista della vicenda è un ragazzo di nome Tonino che descrive il rapporto tra i suoi due nonni e le sue due nonne, tra i quali quelli paterni, che vivono in città, e quelli materni, che vivono in campagna.
Glavni lik djela je dječak po imenu Tonino koji opisuje odnos sa dva djeda i dvije bake, od kojih jedni žive u gradu, a drugi na selu.

Ha vinto il Premio Cento per il miglior romanzo per bambini.
Dobio je nagradu Premio Cento za najbolji roman za djecu.

In Serbia è stato pubblicato con il nome di Moj deka je bio trešnja ed entrò nel programmadi lettura per la scuola.
U Srbiji je objavljen pod naslovom Moj deka je bio trešnja, te je ušao u program školske lektire.

Profilo libro nel portale Goodreads Lettura fiduciosa: Mio nonno era un ciliegio
Profil knjige na portalu Goodreads Prepričana lektira: Moj deka je bio trešnja

Špagnut è un borgo in Italia in provincia di Udine, nella regione Friuli-Venezia Giulia .
Spagnut je naselje u Italiji u provinciji Udine, u regiji Furlanija-Julijska krajina.

Secondo le stime del 2011 . 17 abitanti vivevano nell'insediamento, attualmente, 2020, la popolazione si attesta a 16 unità.[1] [2] L'insediamento si trova ad un'altitudine di 190 m.
Prema proceni iz 2011. u naselju je živelo 17 stanovnika.[1][2] Naselje se nalazi na nadmorskoj visini od 190 m.

Italiani
Italijanski jezik Italijani

Il numero in parentesi che segue ciascuna frazione o località indica la distanza in chilometri tra la stessa e il comune di Pulfero. La frazione o località di Spagnut sorge a 200 metri sul livello del mare. Spagnut Osnovni podaci Država Italija Regija Furlanija-Julijska krajina Provincija Udine Stanovništvo Stanovništvo (2011) 17 Geografija Koordinate 46°08′36″N 13°28′55″E / 46.14333°N 13.48199°E / 46.14333; 13.48199 Nadmorska visina 190 m Spagnut Spagnut na karti Italije Ostali podaci Geo ID 8978297
Spagnut Osnovni podaci Država Italija Regija Furlanija-Julijska krajina Provincija Udine Stanovništvo Stanovništvo (2011) 17 Geografija Koordinate 46°08′36″N 13°28′55″E / 46.14333°N 13.48199°E / 46.14333; 13.48199 Nadmorska visina 190 m Spagnut Spagnut na karti Italije Ostali podaci Geo ID 8978297

La necropoli di Ravanjska Vrata, nella municipalità di Kupres, è nella lista delle 30 necropoli medievali di stećak che sono state dichiarate patrimonio mondiale dell'UNESCO nel 2016.
Nekropola Ravanjska Vrata, općina Kupres, nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a.

L'elenco comprende 22 necropoli in Bosnia ed Erzegovina, 3 rispettivamente in Serbia e Montenegro e 2 in Croazia[1].
Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj.[1] U obrazloženju se, između ostalog, navodi:

Alcune pietre tombali sono quasi completamente affondate nel terreno e una parte è stata rovesciata.
Izvjestan broj stećaka gotovo u potpunosti utonuo, jedan dio je prevrnut.

La maggior parte delle lapidi di stećci sono ricoperte di muschi e licheni, e alcune sono visibilmente danneggiate da crepe
Većina stećaka prekrivena je mahovinom i lišajevima, a dio je vidno oštećen pukotinama

Ad una distanza di 800 metri ci sono altre due necropoli, Trišića njiva e Konopi, e ad ovest della collina Crljenica c'è una necropoli con 25 lapidi stećak.
Na udaljenosti od 800 metara su još dvije nekropole, Trišića njiva i Konopi, a zapadno na brdu Crljenica je nekropola sa 25 stećaka.

Bibliografia
Literatura

STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST Šefik Bešlagić, Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED Dubravko Lovrenović, Sarajevo, 2009. STEĆCI - BOSANSKO I HUMSKO MRAMORJE SREDNJEG VIJEKA
Dubravko Lovrenović, Sarajevo, 2009 -STEĆCI - BOSANSKO I HUMSKO MRAMORJE SREDNJEG VIJEKA

Note
Reference

Nella sessione della Commissione per la conservazione dei monumenti nazionali tenutasi il 26 ottobre 2010, la necropoli è stata dichiarata Monumento nazionale della Bosnia-Erzegovina[1]. Questa decisione è stata presa dalla Commissione composta da Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedovic (presidente), Dubravko Lovrenović e Ljiljana Ševo.
Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 26. oktobra 2010. godine, nekropola proglašena je za nacionalni spomenik BiH.[3] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.

La necropoli con lapidi stećci si trova nella Ravanjska Vrata - un passaggio largo circa 100 m, tra il Gradac (l'estremità della Ravašnica) e la Gradina, che collega le vallate carsiche del Vukovsko e Ravanjsko polje.
Nekropola sa stećcima nalazi se na samim Ravanjskim Vratima - koja spajaju Vukovsko i Ravanjsko polje.

L'area di Kupres con oltre 40 necropoli e diversi esemplari di monumenti isolati, con 1055 lapidi stećci registrate, è un'area rappresentativa e tra le meglio studiate della Bosnia occidentale[1].
Područje Kupresa s preko 40 nekropola i više primjeraka izdvojenih spomenika, s evidentiranih 1055 stećaka, reprezentativna je i najbolje istražena oblast zapadne Bosne.

Le pietre tombali a lastra sono prevalenti; quelle a cassapanca sono in media di dimensioni più piccole e solo un piccolo numero presentano un piedistallo, mentre ci sono sproporzionatamente poche forme di pietre tombali stećci a colmo.
[4] Dominiraju ploče; sanduci su u prosjeku manjih dimenzija i tek manji broj je s postoljem, dok je nesrazmjerno malo Oblici stećakasljemenjaka.

Decorazione delle pietre tombali Le decorazioni includono simboli sociali e religiosi e rappresentazioni figurative: croci, cornici, gigli stilizzati, rosette, stelle, mezzelune, corde ritorte, mani cche reggono una spada, scudi con spada, spade, arcate, bastoni da anziano, mani, ancore, scene di torneo, ruote, scene di caccia, singole figure umane, figure di animali e altre scene[2][3]. Nell'area di Kupres, così come nel Duvanjsko polje un po' più a sud, le pietre tombali a colmo sono adornate con un tipo di timpano dalmata che originariamente appariva nei cimiteri tardo-medievali di Cetina, della regione limitrofa e di Imotski, prima della comparsa della stessa forma nei polje della Bosnia occidentale e sudoccidentale.
Ukrašavanje stećakaUkrasi su socijalni i religijski simboli, te figuralne predstave: krst, bordure, stiliziran ljiljan, rozete, zvijezda, polumjesec, tordirano uže, ruka s mačem, štit s mačem, mač, arkada, djedovski štap, ruke, sidro, turnir, kolo, lov, pojedinačne ljudske figure, figure životinja, te ostale scene.[5][6] Oblast Kupresa kao i nešto južnije Duvanjsko polje, krasi dalmatinski tip sljemenjaka koji se izvorno javlja u kasnosrednjovjekovnim grobljima CetinaCetinske i ImotskiImotske krajine, prethodeći pojavi istog oblika u poljima zapadne i jugozapadne Bosne.

La necropoli si compone di due parti, la Necropoli inferiore e la Necropoli superiore.
Nekropola se sastoji iz dva dijela, Donja i Gornja nekropola.

Nella parte della Necropoli inferiore è presente un gruppo di 43 lapidi stećak (20 lastre, 20 a cassapanca e 3 a timpano)[1], ben lavorate e disposte in direzione nordovest-sudest[2].
Na dijelu Donja nekropola nalazi se skupina od 43 stećka (20 ploča, 20 sanduka i 3 sljemenjaka)[7], dobro obrađenih i postavljenih po pravcu sjeverozapad-jugoistok.

18 esemplari sono decorati: 5 piatti, 10 a cassapanca e 3 a colmo.
[2] Ukrašeno je 18 primjeraka, i to 5 ploča, 10 sanduka i 3 sljemenjaka.

Nella parte della Necropoli superiore si trovano 25 lapidi stećak, poste senza uno schema specifico in direzione est-ovest.
Na dijelu Gornja nekropola smješteno 25 stećaka, bez određenog sistema po pravcu istok-zapad.

Ci sono molte pietre più grandi e più piccole intorno alla necropoli, su tutti i lati, quindi le lapidi si adattano e in parte si confondono con l'ambiente circostante.
Oko nekropole, na sve strane, ima dosta većeg i manjeg kamenja, tako da su stećci uklopljeni u okolinu.

I motivi ornamentali più comuni sono nastri e bordure, rosette, croci e mezzelune, seguiti da stilizzazioni vegetali sotto forma di gigli, scene di caccia e di carretto, mani che reggono una spada, due donne, un uomo con un cavallo, una vite piegata e un corona circolare attorcigliata.
Najčešći motivi su vrpce i bordure, rozete, križevi i polumjeseci, a potom se javljaju biljne stilizacije u vidu ljljana, scene lova i kola, ruka s mačem, 2 žene, čovjek s konjem, povijena lozica i tordiran kružni vijenac.

La cava di pietra da cui sono stati tratti gli stećci si trovava nelle immediate vicinanze.
Kamenolom za stećke bio je u neposrednoj blizini.

Vlastimir Mijović (Foča, 1956 - Istanbul, 13 gennaio 2022) è stato un giornalista bosniaco, ex direttore responsabile del quotidiano Oslobođenje.
Vlastimir Mijović (Foča, 1956. - Istanbul, 13. januara 2022.), bosanskohercegovački je novinar, nekadašnji glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Oslobođenje.

Carriera
Životopis

Vlastimir Mijović era laureato presso il Dipartimento di studi giornalistici della Facoltà di Scienze Politiche all'Università di Sarajevo, città in cui viveva dal 1964.
Vlastimir Mijović je rođen u Foči, 1956. godine. Osnovnu školu, gimnaziju i Fakultet političkih nauka — odsjek žurnalistike, završio je u Sarajevu, u kojem živi od 1964. godine.

Durante più di trent'anni di impegno professionale nel giornalismo, ha lavorato per diverse testate.
Tokom trideset godina profesionalnog rada u novinarstvu, djelovao je u raznim medijima.

Ha iniziato la sua carriera nel 1979, quando ha iniziato a lavorare come giornalista del settimanale bosniaco Naši Dani, diventandone il direttore (il più giovane nella storia della Jugoslavia socialista) tra il 1981 e il 1985.
Karijeru je započeo 1979. godine, kada je započeo raditi novinar u Našim danima (današnji magazin Dani), a već 1980. godine je postao urednik unutrašnje politike ovog lista. Od 1981. do 1985. godine, bio je glavni i odgovorni urednik lista Naši dani (najmlađi u povijesti SFR Jugoslavije).

Dal 1985 al 1988 ha diretto Mladost, settimanale di Belgrado con uno sguardo critico verso gli eventi che stavano portando alla crisi e, in seguito, alla dissoluzione jugoslava.
Od 1985. do 1988. godine bio je glavni i odgovorni urednik tjednog lista Mladost iz Beograda, a nakon toga prelazi i postaje politički komentator dnevnog lista Oslobođenje. Tu novinarsku funkciju obavlja od 1988. do 1990, a od 1990. do 1995. djeluje kao stalni Oslobođenja iz Moskve.

In seguito è passato a Oslobođenje, svolgendovi diversi incarichi: editorialista politico (1988-1990), corrispondente da Mosca (1990-1995), direttore responsabile dell'edizione per l'estero (1995-96), vicedirettore (1996-97), direttore responsabile (2007-08).
Od 1995. do 1996. godine, djeluje kao glavni i odgovorni urednik lista Oslobođenje, izdanje za inostranstvo, čije se sjedište nalazilo u Ljubljani. Godine 1996. postaje zamjenik glavnog urednika magazina Svijet, a tokom 1996. i 1997. pomoćnik je glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Oslobođenje. Od 2000. do 2001. godone bio i odgovorni urednik lista Poslovnih novosti, a od 2001. do 2003. glavni i odgovorni urednik je dnevnog lista na engleskom jeziku Bosnia Daily.

Tra la fine degli anni Novanta e gli anni Duemila ha lavorato in numerose testate con incarichi direttivi, tra cui Svijet, Poslovni novosti e Bosnia Daily.
Od 2003. do 2005. glavni i odgovorni urednik je lista Poslovne novosti. Od 2005. do 2007. godine bio je glavni i odgovorni urednik mjesečnog magazina Strogo pov, da bi od 2007. do 2008. godine bio glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Oslobođenje.

Dal 1997 al 2000, è stato conduttore del talk show politico Argumenti i Otvorena vrata ('Argomenti e porte aperte') sull'allora TV BiH (odierna BHT 1), all'epoca uno dei programmi giornalistici di maggior ascolto nella fascia prime time in Bosnia Erzegovina.
Također, od 1997. do 2000. bio je urednik i voditelj 70-minutnih političkih talk-show emisija Argumenti i Otvorena vrata na tadašnjoj TV BiH, koje su u toj kategoriji bile najgledanije u Bosni i Hercegovini i emitovane u prime-time terminu. Tijekom 2005. bio je izvršni ravnatelj za komunikacije i koordinaciju programa FTV.

Nella sua carriera, ha scritto centinaia di articoli per diversi quotidiani e magazine nella regione ex-jugoslava tra cui, oltre ai già citati: Danas, NIN e Duga (Belgrado), Delo e Mladina (Lubiana), Slobodna Dalmacija (Spalato), Globus (Croazia), oltre a collaborare con testate radiofoniche locali ed estere quali Radio Free Europe e Radio Svoboda (in russo) (Praga), BBC Russian Service (Mosca), Radio Deutsche Welle, Radio Sarajevo, Radio Bosne i Hercegovine.
U svojoj karijeri, napisao je više hiljada novinskih tekstova u, osim pomenutih, listovima Svijet, Danas, NIN i Duga, Delo i Mladina, Slobodna Dalmacija, Walter, Business magazine, Globus. Od 1979. do danas objavio je više stotina izvještaja i komentara na radio stanicama Slobodna Europa (Prag), Radio svoboda (na ruskom jeziku) (Prag), BBC na ruskom jeziku (Moskva), Radio Deutsche Welle, Radio Sarajevo, Radio Bosne i Hercegovine.

Per il suo impegno giornalistico, nel 1998 ha ricevuto il premio Novinar godine (Giornalista dell'anno) da parte dell'Associazione dei giornalisti della Bosnia ed Erzegovina.[1]
Za svoj novinarski angažman dobio je priznanje Novinar godine 1998, u izboru Udruženja novinara Bosne i Hercegovine.[1]

E' morto il 13 gennaio 2022 a Istanbul, dove si stava sottoponendo alle cure per un cancro ai polmoni. La malattia era stata annunciata pubblicamente dallo stesso giornalista nell'ottobre 2021. Alla sua scomparsa, numerose testate hanno descritto Mijović come "decano del giornalismo" bosniaco ed ex-jugoslavo.[1][2]
Preminuo je u Istanbulu, 13. siječnja 2022. godine.

Gorghetto è un comune Italiano facente parte del comune di Bomporto, in provincia di Modena, nella regione Emilia-Romagna. La frazione o località di Gorghetto dista 5,24 chilometri dal comune di Bomporto di cui essa fa parte.
Gorghetto je naselje u Italiji u provinciji Modena, u regiji Emilia-Romagna.

La Frazione Di Gorghetto Gorghetto dal CIA Factbook Arhivirano Ferrovie Italiane Parchi Nazionali e Regionali Italiani Storia d'Italia: documenti primari Elenco e mappe dei siti archeologici in Italia WWW-VL: Storia: l'Italia allo IUE
by the CIA Factbook Arhivirano 2017-07-09 na Wayback Machine-u Italian Railways Italian National and Regional Parks History of Italy: Primary Documents List and maps of archaeological sites in Italy WWW-VL: History: Italy at IUE

Secondo le stime del 2011, 530 abitanti vivono nella frazione. [1] [2] La località si trova ad un'altitudine di 19 m, e sorge a 20 metri sul livello del mare.
Prema proceni iz 2011. u naselju je živelo 530 stanovnika.[1][2] Naselje se nalazi na nadmorskoj visini od 19 m.

Modena Bomporto
Italijanski jezik Italijani

Collegamenti Esterni
Vanjske veze

Gorghetto Osnovni podaci Država Italija Regija Emilia-Romagna Provincija Modena Stanovništvo Stanovništvo (2011) 530 Geografija Koordinate 44°46′14″N 11°04′20″E / 44.77048°N 11.07217°E / 44.77048; 11.07217 Nadmorska visina 19 m Gorghetto Gorghetto na karti Italije {{ |Nome = Gorghetto |Stato = Italia |Lingue ufficiali = Italiano |Altitudine = 20 m s.l.m |Abitanti = 530 |Lingue = Italiano |Codice postale = 41030 |Prefisso = 059 |Fuso orario = (GMT+1) |Codice ISO = IT |Codice catastale = A959 |Zona sismica = 3 |Gradi giorno = 2.244 |Nome abitanti = Gorghettani |Patrono = San Nicola |Festivo = 6 dicembre |Immagine localizzazione = (44.7716, 11.0722) |Mappa = Italy provincial location map 2016.svg }}
Gorghetto Osnovni podaci Država Italija Regija Emilia-Romagna Provincija Modena Stanovništvo Stanovništvo (2011) 530 Geografija Koordinate 44°46′14″N 11°04′20″E / 44.77048°N 11.07217°E / 44.77048; 11.07217 Nadmorska visina 19 m Gorghetto Gorghetto na karti Italije

Josef Ressel Josef Ressel (Chrudim, 29 giugno 1793 – Lubiana, 10 ottobre 1857) è stato un inventore e guardaboschi austriaco.
Josef Ressel (Chrudim, 1793 - Ljubljana, 1857) bio je austrijski izumitelj i šumar.

Legò il proprio nome al perfezionamento dell'elica navale, che a quei tempi era ancora chiamata "vite" in quanto molto simile, come funzionamento, alla vite di Archimede.
Njegovo ime je vezano sa unapređenjem brodskog propelera, koji se u to vrijeme još zvao vijak jer je po funkcionisanju vrlo sličan Arhimedovom vijku.