}} Domen Prevc, slovenski skijaš skakač, * 4. lipanj 1999
}} Domen Prevc, slovenski smučarski skakalec, * 4. junij 1999.
Kariera
Športna kariera
Dolazi iz velike obitelji i najmađi je od petero djece.
Njegova starejša brata sta Peter in Cene Prevc.
Starija braća Cene i Peter također se natječu u svjetskom kupu (Peter aktualni svjetski prvak). Osim njih ima dvije mlađe sestre.
Oba sta skakalca po sledi katerih je šel tudi najmlajši Domen.
RÖFIX AG je austrijski proizvođač građevinskih materijala, od mortova preko žbuka, estriha pa sve do cijelih sistemskih rješenja.
RÖFIX AG je Avstrijski proizvajalec gradbenih materialov. Naš proizvodni program vsebuje materiale od malt za zidanje, različnih ometov, pa vse do celotnih sistemskih rešitev.
Hrvatska podružnica otvorila je svoja vrata 1997. godine u Pojatnom, danas su pogoni prisutni i u Siveriću i Zaprešiću.
Slovenska podružnica je odprla svoja vrata leta 1995 u Kočevski Reki.
Tvrtku je osnovao Josef Wehinger sa svojim bratom 1888. god.
Podjetje je ustanovil Josef Wehinger z svojim bratom leta1888.
1924. godine tvrtku preuzima sin Herman Wehinger.
Leta 1929 je podjetje prevzel sin Herman.
Tvrtka je u to vrijeme bila spalionica vapna te je navedene godine Herman Wehinger prvi proizveo uvrečano vapno.
V tem času se je podjetje ukvarjalo z proizvodnjo apna. Istega leta je Herman Wehinger začel prvi proizvajati apno v vrečah.
1936. god. obnavlja se upravna zgrada tvrtke i kupuje se prvi kamion.
Leta 1936 so obnovili poslovno stavbo in nabavili prvi kamion.
12 godina kasnije Josef, Ludwig i Herman postaju punopravni partneri u poduzeću.
12 let pozneje postanejo Josef, Ludwig in herman enakovredni partnerji v podjetju.
Tijekom godina poslovanje se kontinuirano širilo i moderniziralo.
Skozi čas se je podjetje razvijalo in moderniziralo.
1982 god. izgrađena je prva tvornica u talijanskom Parchinsu. Danas RÖFIX svoje tvornice ima diljem Europe od Austrije preko Švicarske, Italije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore pa sve do Kosova, Albanije i Bugarske.
Leta 1982 je bila zgrajena prva tovarna v Parchinsu severna Italija Danes ima RÖFIX svoje tovarne po vsej Evropi od Austrije preko Švice, Italije, Slovenije, Hrvaške, Bosne in Hercegovine, Srbije Črna Gora, pa vse do Kosova, Albanije in Bulgarije.
www.roefix.hr
www.roefix.si
povorka ponosa u São Paulu 2004. godine
Parada ponosa v Sao Paulu leta 2004.
Povorka ponosa, parada ponosa, marš ponosa, festival ponosa ili pride (engl. pride [pɹaɪd]: ponos ↓1) godišnja je proslava ponosa zajednice LGBT-a.
Parada ponosa, pride (ang. ponos [pɹaɪd]: ponos ↓1), je dogodek, ki obeležuje LGBT kulturo in praznuje ponos LGBT skupnosti.
Održava se u mnogim gradovima širom svijeta, često kao najvažniji dio većih događanja, obično u lipnju, u znak sjećanja na stonvolske nemire koji se smatraju početkom suvremenog LGBT-ovskog pokreta u svijetu.[1] Povorke ponosa proslavljaju lezbijsku, gejsku, biseksualnu i transrodnu (LGBT-ovsku) kulturu i ponos, a imaju i politički i aktivistički karakter jer služe kao platforme za izražavanje vidljivosti u javnom prostoru i za borbu za prava LGBT-a, pogotovo u netolerantnim ili homofobnim sredinama.[2][3]
Odvija se v mnogih državah po celem svetu in v večino držav predstavlja najpomembnejši večji dogodek LGBT skupnosti. Običajno se odvija junija, v spomin na stonvolske nemire, ki predstavljajo nekaken začetek modernega LGBT gibanja v svetu. Parade ponosa predstavljajo lezbično, gejevsko, biseksualno in transspolno kulturo in ponos ter imajo politični in aktivistični karakter, saj omogočajo vidnosti LGBT oseb v javnem prostoru in borbo za pravice LGBT skupnosti, še posebej v nestrpnim, homofobnim in transfobnim sredinam.
Prve povorke održavale su se pod nazivom "dan slobode" (engl.
Prve parade ponosa so se odvijale pod nazivom „dan slobode“ (ang.
Freedom Day) ili "dan gejskog oslobođenja" (engl.
Svoboda Dan) ali "dan gejskog osvoboditev" (ang.
Gay Liberation Day).[4] Od 1980-ih sve se češće nazivaju gejska povorka (engl. gay parade) i povorka ponosa (engl.
Gay Liberation Day).[4] Od 1980 leta se najpogosteje imenujejo gej parada (ang. gey parade) in parada ponosa (ang.
Pride Parade).[5] Danas se ova manifestacija u svijetu najčešće naziva pride (npr. Tel Aviv Pride, London Pride, Zagreb Pride itd.).
Pride Parade).[5] Danes to manifestacijo najpogosteje imenujemo Pride (npr. Tel Aviv Pride, London Pride, Zagreb Pride, itd.).
U nekim državama, posebno u Australiji, povorke se održavaju u vrijeme karnevalskih svečanosti i nazivaju se mardi gras. ↓2[6] U Njemačkoj i Švicarskoj povorke ponosa nazivaju se Christopher Street Day ili skraćeno CSD (hrv.
V nekaterih državah, kot na primer v Avstraliji, se parada odvija v času karnevalskih svečanosti in se ih naziva mardi gras. ↓2[6] V Nemčiji in Švici se parade ponosa imenujejo Christopher Street Day ali skrajšano CSD (slo.
Dan Christopherove ulice), po ulici u kojoj su izbili stonvolski nemiri,[7][8] dok se u Austriji zove Regenbogenparade (njem.
Dan Christopherjeve ulice), po ulici, kjer so izbruhnili stonvelski nemirih,[7][8]. V Avstriji se imenuje Regenbogenparade (nem.
Regenbodenparade: povorka duginih boja).[9] U Nizozemskoj se nazivaju Roze Zaterdag (niz.
Regenbodenparade (parada mavričnih barv).[9] Na Nizozemskem se imenuje Roza Zaterday (niz.
Roze Zaterdag: ružičasta subota).[10] U Španjolskoj i ostatku španjolskog govornog područja povorke se nazivaju orgullo (španj. orgullo: ponos), a u Portugalu i Brazilu orgulho (port. orgulho: ponos).[11][12]
Zaterdag: roza sobota).[10] V Španiji in špansko govorečih državah, se imenuje orgullo (špan. orgullo: ponos), na Portugalskem in v Braziliji orgulho (port. Orgulho: ponos).[11][12]
Povorke ponosa svoje ishodište imaju u događaju poznatom kao stonvolski nemiri. Bio je to niz spontanih, nasilnih demonstracija LGBT-ovaca protiv policijske racije koja se dogodila u ranim jutarnjim satima 28. lipnja 1969. godine u baru Stonewall Innu u Greenwich Villageu u New Yorku.
Za prvo parado ponosa lahko štejemo protest leta 1969, ko se je ameriška skupina gejev in lezbijk uprla racijam in nasilju policistov v baru Stonewall Inn v New Yorku, 28. junija 1969.
Ovaj se događaj često navodi kao prvi slučaj pobune pripadnika zajednice LGBT-a u američkoj povijesti protiv sustavnog progona seksualnih manjina od strane američke vlade.
Ta dogodek je pogosto naveden kot prvi primer vstaje članov LGBT skupnosti v Ameriški zgodovini proti sistematičnem preganjanju spolnih manjšin, s strani vlade Združenih držav Amerike.
Stonvolski nemiri smatraju se početkom suvremenog LGBT-ovskog pokreta u SAD-u i u svijetu.[13]
Od takrat se parade ponosa prirejajo širom sveta kot spomin na ta dogodek, kot opozorilo na diskriminacijo istospolno usmerjenih ter za proslavo različnosti in promocijo strpnosti.
Zbog nezadovoljstva utjecajem i važnošću "Godišnjeg podsjetnika" ↓3 u borbi za gejska prava ↓4, u jesen 1969. godine Ellen Broidy, Linda Rhodes, Craig Rodwell i Fred Sargeant predložili su na Istočnoj regionalnoj konferenciji homofilnih organizacija (engl.
Zaradi nezadovoljstva z vplivom "obletnice" ↓3 v boju za LGBT pravice, ↓4 so jeseni leta 1969, Ellen Broidy, Linda Rhodes, Craig Rodwell in Fred Sargent na Vzhodno regionalni konferenci homofilnih organizacij (ang.
Eastern Regional Conference of Homophile Organizations, akronim ERCHO) rezoluciju o prvoj povorci ponosa.[14] Rezolucija je između ostalog objašnjavala razloge organiziranja povorke, kada bi se ona trebala dogoditi i pod kojim imenom (engl.
Eastern Regional Conference of Homophile Organizations, kratica ERCHO) predlagali Resucijo o prvi paradi ponosa.[14] Resolucija, med drugim, pojasnjuje razloge za organizacijo parade, kdaj naj bi se ta organizirala in pod kakšnim imenom (ang.
Christopher Street Liberation Day: Dan oslobođenja Christopherove ulice).[13] Prihvaćanjem rezolucije osnovan je glavni odbor manifestacije (engl.
Christopher Street Liberation Day: Dan osvoboditve Christopherove ulice).[13] S sprejetjem resolucije je ustanovljen tudi organizacijski odbor (eng.
Christopher Street Liberation Day Umbrella Committee), a organizacijski sastanci započeli su početkom 1970. godine.
Christopher Street Liberation Day Umbrella Committee).
Odbor je za održavanje povorke odabrao 28. lipnja 1970.
Ta je odločil, da se bo prva parada ponosa odvila 28. junija leta 1970.
Osim što je taj dan bila godišnjica početka stonvolskih nemira, smatrali su da će više ljudi sudjelovati ako se povorka održi u nedjelju.[13][15]
Poleg dejstva, da je ta dan predstavljal obletnico začetka stonvolskih nemirov, so verjeli, da bo sodelovalo več ljudi, če bo parada potekala v nedeljo.[13][15]
Prva povorka ponosa u povijesti počela je okupljanjem u Christopherovoj ulici, a prošla je kroz 51 gradski blok do Central Parka.
Prva parada ponosa v zgodovini se je začela z zbiranjem v Christopherovoj ulici.
Dopusnica za povorku izdana je samo dva sata prije početka, a sudionici povorke nisu naišli na veći otpor promatrača.[16][17] Važnu ulogu u organizaciji prve povorke imala je i Brenda Howard, poznata i kao "majka prideova".
Dovoljenje za parado je bila izdana le dve uri pred začetkom.[16][17] Pomembno vlogo pri organiziranju prva parade ponosa je imela Brenda Howard, ki je znana kot "mati parad".
Ova poznata antiratna i feministička aktivistica bila je začetnik ideje održavanja različitih manifestacija u tjednu prije same povorke ponosa.
Brenda slovi kot pacifistična in feministična aktivistka, ki je bila pobudnica različnih dogodkov, ki so odvili v tednu pred samo parado ponosa.
Uz aktiviste Stephena Donaldsona i L. Craiga Schoonmakera zaslužna je za popularizaciju riječi pride s LGBT-ovskim povorkama ponosa i festivalima.[17]
Skupaj z aktivistoma Stephen Donaldsona in L. Craiga Schoonmakera je zaslužna za promocijo in popularizacijo besede pride.[17]
Ubrzo su se povorke ili različiti prosvjedi koji će se kasnije oblikovati u povorke počeli organizirati i u Europi.
Kmalu so parade ali drugačni protesti, ki so se kasneje oblikovali v parade začeli organizirati tudi v Evropi. V Parizu je bil leta 1971 ustanovljen Homoseksualni front revolucionarne akcije (fran. Front Homosexuel d’Action Révolutionnaire).
U Parizu je 1971. godine osnovan Homoseksualni front revolucionarne akcije (franc.
Člani omenjen organizacije so se istega leta pridružili sindikalnemu maršu.[19] V Londonu je bil leta 1970 ustanovljena britanska podružnica Gejevskega osvobodilnega gibanja (ang.
Front Homosexuel d’Action Révolutionnaire) čiji su se članovi iste godine pridružili sindikalnom maršu.[19] U Londonu je 1970. godine osnovan britanski ogranak Gejskog oslobodilačkog pokreta (engl.
Gay Liberation Front),[20] prva parada ponosa pa je bila v Londonu organizirana leta 1972.[21] Sledile so parade v Barceloni (leta 1977),[22]v Berlinu in Stockholmu (leta 1979).[23][24] itd. V Rimu je bila leta 2000 organizirana 1. Svetovna parada ponosa pod geslom Zaupamo v ponos (ang.
Gay Liberation Front),[20] a prva povorka ponosa organizirana je 1972. godine.[21] Uslijedile su povorke ponosa u Barceloni 1977.,[22] Berlinu i Stockholmu 1979.[23][24] itd.
In pride we trust), leta 2006 pa v Jeruzalemu 2. Svetovna parada ponosa pod geslom Ljubezen brez meja (ang. Love withouth borders).
Jedan od najprepoznatljivijih simbola povoraka ponosa jest zastava duginih boja koju je dizajnirao Gilbert Baker za povorku ponosa u San Franciscu 1978. godine.
Eden od najbolj prepoznavnih simbolov parad ponosa je mavrična zastava, ki jo je oblikoval Gilbert Baker, za parado ponosa v San Franciscu leta 1978.
Zastava se tradicionalno sastoji od 6 uzdužnih pruga, a svaka boja ima svoje značenje.[30][31]
Zastavo sestavlja 6 barv (rdeča, oranžna rumena, zelena, modra, vijolčna), pri čemer ima vsaka barva svoj pomen.[30][31]
Povorke ponosa u Hrvatskoj
Parada ponosa v Sloveniji
563-566., ISBN 0-8153-1880-4 (engl.) 1 2 Gay Pride, britannica.com, pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) 1 2 Pride Marches and Parades, u: Stein, Marc (ur.), Encyclopedia of Lesbian, Gay, Bisexual, and Transgender History in America, Charles Scribner's Sons, New York, 2004., ISBN 978-0684312620 (engl.) ↑ An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Sydney (Enciklopedija kulture GLBTQ-a - Sydney), Andrew Matzner, glbtq.com, 31. prosinca 2004., pristupljeno 3. siječnja 2014. (engl.) ↑ Paraden zum Christopher Street Day (povorke u povodu Dana Christopherove ulice), deutschland.de, pristupljeno 3. siječnja 2014. (njem.) ↑ Christopher Street Day in Zürich (Dan Christopherove ulice u Zürichu), srf.ch, pristupljeno 3. siječnja 2014. (njem.) ↑ 150.000 Teilnehmer bei der 18.
563-566., ISBN 0-8153-1880-4 (engl.) 1 2 Gay Pride, britannica.com, pristupljeno 5. siječnja 2014. (v angleščini) 1 2 Pride Marches and Parades, u: Stein, Marc (ur.), Encyclopedia of Lesbian, Gay, Bisexual, and Transgender History in America, Charles Scribner's Sons, New York, 2004., ISBN 978-0684312620 (v angleščini) ↑ An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Sydney (Enciklopedija kulture GLBTQ-a - Sydney), Andrew Matzner, glbtq.com, 31. prosinca 2004., pristupljeno 3. siječnja 2014. (v angleščini) ↑ Paraden zum Christopher Street Day (povorke u povodu Dana Christopherove ulice), deutschland.de, pristupljeno 3. siječnja 2014. (v nemščini) ↑ Christopher Street Day in Zürich (Dan Christopherove ulice u Zürichu), srf.ch, pristupljeno 3. siječnja 2014. (v nemščini) ↑ 150.000 Teilnehmer bei der 18.
Regenbogenparade in Wien (150 000 sudionika na 18. povorci duginih boja u Beču), vienna.at, pristupljeno 3. siječnja 2014. (njem.) ↑ Geschiedenis Roze Zaterdag (Povijest ružičaste subote), rozezaterdagen.nl, pristupljeno 3. siječnja 2014. (nizoz.) ↑ Un Orgullo sin armarios (Ponos bez ormara), elpais.com, 6. lipnja 2013., pristupljeno 3. siječnja 2014. (šp.) ↑ Marcha do Orgulho Gay volta hoje a Lisboa (Povorka gejskog ponosa ponovno u Lisabonu), sapo.pt, 18. lipnja 2011., pristupljeno 3. siječnja 2014. (port.) 1 2 3 4 Movements and Memory: The Making of the Stonewall Myth (Pokreti i sjećanje: stvaranje stonvolskog mita), Armstrong, Elizabeth A., Crage, Suzanna M; American Sociological Review 2006(71), str.
Regenbogenparade in Wien (150 000 sudionika na 18. povorci duginih boja u Beču), vienna.at, pristupljeno 3. siječnja 2014. (v nemščini) ↑ Geschiedenis Roze Zaterdag (Povijest ružičaste subote), rozezaterdagen.nl, pristupljeno 3. siječnja 2014. (nizoz.) ↑ Un Orgullo sin armarios (Ponos bez ormara), elpais.com, 6. lipnja 2013., pristupljeno 3. siječnja 2014. (v španščini) ↑ Marcha do Orgulho Gay volta hoje a Lisboa (Povorka gejskog ponosa ponovno u Lisabonu), sapo.pt, 18. lipnja 2011., pristupljeno 3. siječnja 2014. (port.) 1 2 3 4 Movements and Memory: The Making of the Stonewall Myth (Pokreti i sjećanje: stvaranje stonvolskog mita), Armstrong, Elizabeth A., Crage, Suzanna M; American Sociological Review 2006(71), str.
(PDF) (engl.) ↑ 1970: A First-Person Account of the First Gay Pride March, (Osobni pogled na prvu povorku gejskog ponosa) Fred Sargeant, villagevoice.com, 22. lipnja 2010., pristupljeno 3. siječnja 2014. (engl.) ↑ Duberman, Martin, Stonewall, Penguin Books, New York, 1993., ISBN 0-525-93602-5 (engl.) ↑ Clendinen, Dudley; Nagourney, Adam, Out for Good, Simon & Schuster, New York, 1999., ISBN 0-684-81091-3 (engl.) 1 2 President Obama Proclaims June as LGBT Pride Month (Predsjednik Obama proglasio lipanj mjesecom ponosa LGBT-a), Katherine Dvorak, nwhm.org, pristupljeno 28. prosinca 2013. (engl.) ↑ "National Historic Landmark Nomination: Stonewall" (Nominacija za američku povijesnu znamenitost: Stonewall), LaFrank, Kathleen (ur.), U.S. Department of the Interior: National Park Service, 1999.
PDF (v angleščini) ↑ 1970: A First-Person Account of the First Gay Pride March, (Osobni pogled na prvu povorku gejskog ponosa) Fred Sargeant, villagevoice.com, 22. lipnja 2010., pristupljeno 3. siječnja 2014. (v angleščini) ↑ Duberman, Martin, Stonewall, Penguin Books, New York, 1993., ISBN 0-525-93602-5 (v angleščini) ↑ Clendinen, Dudley; Nagourney, Adam, Out for Good, Simon & Schuster, New York, 1999., ISBN 0-684-81091-3 (v angleščini) 1 2 President Obama Proclaims June as LGBT Pride Month (Predsjednik Obama proglasio lipanj mjesecom ponosa LGBT-a), Katherine Dvorak, nwhm.org, pristupljeno 28. prosinca 2013. (v angleščini) ↑ "National Historic Landmark Nomination: Stonewall" (Nominacija za američku povijesnu znamenitost: Stonewall), LaFrank, Kathleen (ur.), U.S. Department of the Interior: National Park Service, 1999.
(PDF) (engl.) ↑ L’origine des Gay Pride, (Podrijetlo Gay Pridea), gaypride.fr , pristupljeno 4. siječnja 2014. (fr.) ↑ History of lesbian, gay and bisexual equality, (Povijest lezbijske, gejske i biseksualne jednakosti), stonewall.org.uk, pristupljeno 4. siječnja 2014. (engl.) ↑ Forty years of LGBT Pride, 1972-2012, (Četrdeset godina LGBT Pridea, 1972. - 2012.), petertatchell.net, pristupljeno 4. siječnja 2014. (engl.) ↑ 30 años de orgullo gay en Barcelona (30 godina povorke ponosa u Barceloni), Nuria Bonet, 20minutos.es, 15. lipnja 2007., pristupljeno 4. siječnja 2014. (šp.) 1 2 3 Geschichte des Christopher-Street-Day (Povijest CSD-a), Daniel Schwitzer, bpb.de, 29. lipnja 2010., pristupljeno 4. siječnja 2014. (njem.) ↑ Pridefirande i 41 år (41 godina Pridea), stockholmpride.org, pristupljeno 4. siječnja 2014. (šved.) ↑ Sullivan, Nikki, A critical introduction to queer theory (Kritički uvod u teoriju queera), Edinburgh University Press, 2003., ISBN 0-7486-1597-0 (engl.) ↑ Kollektive Identitäten: Falle oder Mittel zum Empowerment?
PDF (v angleščini) ↑ L’origine des Gay Pride, (Podrijetlo Gay Pridea), gaypride.fr , pristupljeno 4. siječnja 2014. (v francoščini) ↑ History of lesbian, gay and bisexual equality, (Povijest lezbijske, gejske i biseksualne jednakosti), stonewall.org.uk, pristupljeno 4. siječnja 2014. (v angleščini) ↑ Forty years of LGBT Pride, 1972-2012, (Četrdeset godina LGBT Pridea, 1972. - 2012.), petertatchell.net, pristupljeno 4. siječnja 2014. (v angleščini) ↑ 30 años de orgullo gay en Barcelona (30 godina povorke ponosa u Barceloni), Nuria Bonet, 20minutos.es, 15. lipnja 2007., pristupljeno 4. siječnja 2014. (v španščini) 1 2 3 Geschichte des Christopher-Street-Day (Povijest CSD-a), Daniel Schwitzer, bpb.de, 29. lipnja 2010., pristupljeno 4. siječnja 2014. (v nemščini) ↑ Pridefirande i 41 år (41 godina Pridea), stockholmpride.org, pristupljeno 4. siječnja 2014. (šved.) ↑ Sullivan, Nikki, A critical introduction to queer theory (Kritički uvod u teoriju queera), Edinburgh University Press, 2003., ISBN 0-7486-1597-0 (v angleščini) ↑ Kollektive Identitäten: Falle oder Mittel zum Empowerment?
(Kolektivni identiteti: zamka ili instrument osnaživanja?), Andreas Speck, wri-irg.org, 1. siječnja 2001., pristupljeno 5. siječnja 2014. (njem.) ↑ Christopher Street Day (CSD) and ColognePride attracts millions of visitors to Germany (Dan Christopherove ulice i kelnski ponos privlače milijune posjetitelja u Njemačku), travelandtourworld.com, 18. svibnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ Kaos u Budvi, bačena dimna bomba, ima i ozlijeđenih, net.hr, 24. srpnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Gay parades banned in Moscow for 100 years (Povorke ponosa u Moskvi zabranjene na 100 godina), bbc.co.uk, 17. kolovoza 2012., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Symbols (Enciklopedija GLBTQ kulture - Simboli), Linda Rapp, glbtq.com, 24. svibnja 2008., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ Back in the Day: rainbow flag becomes Gay Pride symbol (Jednom davno: zastava duginih boja postaje simbol povorke ponosa), euronews.com, 25. lipnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ Symbols of the Gay, Lesbian, Bisexual, and Transgender Movements (Simboli gejskih, lezbijskih, biseksualnih i transrodnih pokreta), lambda.org, pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ Gay Pride Zagreb 2002, culturenet.hr, pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Suzavcem na gay povorku, slobodnadalmacija.hr, N.Neveščanin, 30. lipnja 2002., pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Croatia: Skinhead Violence Marks First Gay March, iwpr.net, Drago Hedl, 11. srpnja 2002., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ Najmanje 10.000 ljudi u povorci ponosa za zaštitu svih obitelji: Kekin proglašen homofrendom, Bozanić homofobom godine, novilist.hr, Danko Radaljac, 15. lipnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Pride prekinut zbog nasilja, ozlijeđeno pet osoba, policija evakuirala sudionike, slobodnadalmacija.hr, Leo Kovačić, 11. lipnja 2011., pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Kaos u Splitu: Zbog divljanja privedeno 137 osoba!
(Kolektivni identiteti: zamka ili instrument osnaživanja?), Andreas Speck, wri-irg.org, 1. siječnja 2001., pristupljeno 5. siječnja 2014. (v nemščini) ↑ Christopher Street Day (CSD) and ColognePride attracts millions of visitors to Germany (Dan Christopherove ulice i kelnski ponos privlače milijune posjetitelja u Njemačku), travelandtourworld.com, 18. svibnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ Kaos u Budvi, bačena dimna bomba, ima i ozlijeđenih, net.hr, 24. srpnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Gay parades banned in Moscow for 100 years (Povorke ponosa u Moskvi zabranjene na 100 godina), bbc.co.uk, 17. kolovoza 2012., pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Symbols (Enciklopedija GLBTQ kulture - Simboli), Linda Rapp, glbtq.com, 24. svibnja 2008., pristupljeno 5. siječnja 2014. (v angleščini) ↑ Back in the Day: rainbow flag becomes Gay Pride symbol (Jednom davno: zastava duginih boja postaje simbol povorke ponosa), euronews.com, 25. lipnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. (v angleščini) ↑ Symbols of the Gay, Lesbian, Bisexual, and Transgender Movements (Simboli gejskih, lezbijskih, biseksualnih i transrodnih pokreta), lambda.org, pristupljeno 5. siječnja 2014. (engl.) ↑ Gay Pride Zagreb 2002, culturenet.hr, pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Suzavcem na gay povorku, slobodnadalmacija.hr, N.Neveščanin, 30. lipnja 2002., pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Croatia: Skinhead Violence Marks First Gay March, iwpr.net, Drago Hedl, 11. srpnja 2002., pristupljeno 5. siječnja 2014. (v angleščini) ↑ Najmanje 10.000 ljudi u povorci ponosa za zaštitu svih obitelji: Kekin proglašen homofrendom, Bozanić homofobom godine, novilist.hr, Danko Radaljac, 15. lipnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Pride prekinut zbog nasilja, ozlijeđeno pet osoba, policija evakuirala sudionike, slobodnadalmacija.hr, Leo Kovačić, 11. lipnja 2011., pristupljeno 5. siječnja 2014. ↑ Kaos u Splitu: Zbog divljanja privedeno 137 osoba!