Životopis
Biografie
Ton Smerdel (Silba, 21. travnja 1904. − Zagreb, 20. kolovoza 1970.)[1] bio je hrvatski latinist, klasični filolog, prevoditelj, hrvatski pjesnik, esejist, kritičar, pisac ogleda, profesor i pjesnik latinist. Jedan je iz plejade nepravedno zanemarenih hrvatskih književnika i kulturnih radnika.
Tonul Smerdel (Silba, 21. aprilie 1904. − Moscova, 20. august 1970.)[1] el a fost filolog clasic, latinist, traducător, poet, critic literar, scriitor, eseist și profesor universitar croat.
Rodio se je na Silbi.
S-a născut în Silba.
Završivši klasičnu gimnaziju u Splitu, a zatim diplomiravši klasičnu filologiju te prevodeći antičke pjesnike, Smerdel je među hrvatskim pjesnicima, uz Nikolu Šopa, imao najviše dodira s klasičnim pjesništvom, dovinuvši se i sam do visoka mjesta u latinskome pjesništvu 20. stoljeća, pa je u desetljeću od 1961. do smrti 1970. objavio osam latinskih pjesničkih zbirki u Zagrebu i Skopju.
După absolvirea liceului de filologie clasică la Split, a urmat studii universitare de filologie clasică și a început să traducă operele unor poeți antici, publicând în deceniul cuprins între 1961 și 1970 opt volume de poezie în limba latină la Zagreb și Skopje.
Ta činjenica iz njegovih posljednjih godina života i rada danas će mnogima biti tek kuriozum, ali nedvojbeno pokazuje širinu njegova književnog zanimanja i talenta.
Acest lucru arată amploarea interesului și talentului său literar.
Osim toga, Smerdel je od mladosti pjevao i na hrvatskome, pa je, premda ne dovinuvši se visine svoga latinizma, u zbirkama i periodici ostavio nekoliko pjesničkih radova antologijskoga dometa.
În plus, Smerdel a scris în tinerețe poezii în limba croată, deși nu au atins valoarea celor scrise în limba latină.
Za razliku od stihova, koje je pisao cio život, knjige eseja Smerdel je objavio u zrelim, nažalost i ratnim godinama, što je nedvojbeno uvjetovalo da su već samim tim bile osuđene na dugogodišnju čamu u prašini knjižničnih polica.
Spre deosebire de poezii pe care le-a scris în întreaga viață, Smerdel a publicat cărți de eseuri în anii războiului, ceea ce a făcut ca ele să fie uitate timp de mulți ani pe rafturile bibliotecilor.
Tek treća knjiga iz niza Hrvatska katolička baština 20. stoljeća u izdanju Glasa Koncila, a pod uredništvom Božidara Petrača, knjiga Ton Smerdel: Duh umjetnosti.
Abia al treilea volum din colecția Moștenirea catolică croată a secolului al XX-lea, publicat de Glas Koncila sub îngrijirea lui Božidar Petrač, Ton Smerdel: Duh umjetnosti.
Vlado Vladić, u skladu s nakanom da se otvore neke zaboravljene stranice hrvatske književnosti i kulture, otkriva dimenziju Smerdela kao ponajprije kao mislioca kršćanskoga nadahnuća, čime se na reprezentativan način osvjetljava taj najmanje poznat opus njegova stvaralaštva.
Vlado Vladić, potrivit intenției de a deschide câteva pagini uitate ale culturii și literaturii croate, arată valoarea lui Smerdel ca gânditor de inspirație creștină.
Prije rata pisao je za Klasje naših ravni, katoličke listove Nedjelju, Hrvatsku prosvjetu, Franjevački vijesnik, Hrvatsku stražu, Narodnu politiku,Novu reviju, Obitelj, Orlovska misao.
Înainte de război, el a scris la revista Klasje naših ravni și la publicațiile catolice Nedjelju, Hrvatsku prosvjetu, Franjevački vijesnik, Hrvatsku stražu, Narodnu politiku, Novu reviju, Obitelj, Orlovska misao.
Poslije rata nastavio je s klasičarskim i prevoditeljskim radom.
După război a continuat să scrie studii de filologie clasică și să traducă din marii clasici.
Za rata objavio je knjige eseja: Susreti s knjigama i piscima (1943.), Borba za sklad (1944.), Susreti s knjigama i piscima II (1944.) i Stvaralačka radost (1945.).
În timpul războiului a publicat cărți de eseuri: Susreti s knjigama i piscima (1943), Borba za sklad (1944), Susreti s knjigama i piscima II (1944) și Stvaralačka radost (1945).
U rukopisnom je izdanju ostalo pet svezaka Putovi ljepote – eseji o stvaralaštvu (1946.) koji su objavljeni tek 2009. godine.
Manuscrisul studiului în cinci părți Putovi ljepote – eseji o stvaralaštvu (1946) a fost publicat abia în 2009.
Eseje je napisao i objavio u doba najvećeg sudara ideologija, nerijetko je bio kritičan na njihov račun, posebice na račun boljševizma, koji je razlikovao od »modnog (salonskog) marksizma«, ali i na račun liberalizma.
A scris și publicat eseuri în perioada ciocnirii ideologiilor, fiind adesea critic în special cu privire la bolșevism, care este diferit de „marxismul la modă (de salon)”.
Velik dio svoga zanimanja Smerdel je, razumije se, posvetio helenskoj umjetnosti.
Cea mai mare parte a activității lui Smerdel a fost dedicată artei și culturii elenistice.
Preveo je grčki tekst olimpijske himne 1969. godine. Surađivao je s uredništvom Zagrebačke Biblije.
El a tradus din greacă textul imnului olimpic în 1969 și a colaborat la realizarea ediției din 1968 a Bibliei de la Zagreb.
Poslije rata objavljivao je u periodiku Platonu iz Atene, hrv. književnom zborniku Maruliću, Crkvi u svijetu i dr.[2]
După război, a publicat în revistele Platon din Atena, Maruliću, Crkvi u svijetu etc.[2]
Objavio je sedam knjiga ametričkih latinskih pjesama, čime se uvrštava među najplodnije novije neolatinske pjesnike u svijetu.
A publicat șapte cărți de poeme în limba latină, ceea ce-l înscrie pritre cei mai prolifici poeți neolatini ai lumii.
zbirke pjesama: Drvorezi, 1942. (naslovnicu izradio Slavko Kopač)
volume de poezii: Drvorezi, 1942. (copertă creată de Slavko Kopač)
sabrana djela: Ton Smerdel: Duh umjetnosti. Eseji, prir.
sabrana djela: Ton Smerdel: Duh umjetnosti. eseuri, ed.
Ton Smerdel: Izabrane pjesme latinske i hrvatske, latinske tekstove izabrao i preveo Mato Marčinko, hrv. tekstove izabrao Božidar Petrač, 2007.[3]
Ton Smerdel: Izabrane pjesme latinske i hrvatske, texte latine alese și traduse de Mato Marčinko, texte croate alese de Božidar Petrač, 2007.[3]
Izvori
Bibliografie
1952. objavio je prijevod Pindarovih Oda i fragmenata koje je preveo s hrvatskog.
În 1952 a publicat traducerea în limba croată a volumului Oda i fragmenata de Pindar.
Krbavsko polje
Câmpia Krbava
Krbava je mikroregija u Hrvatskoj , a spada u regiju Lika.
Krbava este o zonă în în regiunea Lika din Croația.
Prostor Krbave obuhvaća sjeveroistočni dio Ličko-senjske županije sa prostorom općina Udbina i Plitvička Jezera.
Krbave include în partea de nord-est departamentul Ličkоsenjske cu raionul Udbine și Lacurile Plitvice.
Središte mikroregije je naselje Udbina.
Centrul zonei este statiunea Udbine.
Ime Krbava potjeće od starohrvatskog naziva "Grbava" što je ime za neravan prostor.
Numele de Krbava din adjectivul "grbava" (vezi și românescul "gârbovit"), însemnând "cocoșat".
Zemljopisno gledano Krbava je visoravan sjeveroistočne Like sa prosječnom nadmorskom visinom od 723 m. Krbavsko polje , 658 metara Bijelo polje , te okolnim vrhovima Lička Plješivica 1646 m., Trovrh 1620 m., Ozeblin 1657 m. Osim središnje doline Krbavskog polja Krbava obuhvaća i okolne manje doline kao što su Podlapačko polje i Bijelo polje gdije je smještena Korenica, zatim gorske masive Ličke Plješivice na istoku, Male Kapele sa Plitvičkim jezerima na sjeveru, mikroregiju Otuča sa prostorom doline Gračaćko polje koja se proteže do Lovinca na jugu, te Srednjo Lički hrbet sa vrhom od 1267 m. na zapadu prema Gospiću.
Din punct de vedere geografic, Krbava este un plato cu o înălțime medie de 723 m, cea mai mare altitudine fiind de 1657 m.
Pogled na Krbavsko polje iz Udbine, ispred crkve hrvatskih mučenika na Udbini
Vedere din fața Bisericii Sfinților mucenici din Udbine
Krbavsko polje Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, internetske stranice itd.). Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora.
Acest articol sau această secțiune are bibliografia incompletă sau inexistentă. Puteți contribui prin adăugarea de referințe în vederea susținerii bibliografice a afirmațiilor pe care le conține.
Rumunji u Hrvatskoj su jedna od 22 priznate nacionalne manjine Hrvatske.
Românii din Croația sunt una dintre cele 22 de minorități naționale recunoscute din Croația .
Prema posljednjemu popisu stanovništva u Hrvatskoj živi 475 Rumunja, od čega najviše u Osječko-baranjskoj županiji
Conform ultimului recensământ, 475 de români locuiesc în Croația, majoritatea în cantonul Osijek-Baranja
Reference
Legături externe
Kretanje broja Rumunja
Evoluția demografică a românilor
Popis stanovništva 2001. godine
Conform recensământului din 2001
Poznate osobe
Personalități
Constantin Cepraga, glumac u splitskom HNK Maria Boga Verdes, glumica u splitskom HNK Corneliu Solovastru, glumac u splitskom HNK
Constantin Cepraga, actor la Teatrul Național Croat din Split Maria Boga Verdes, actrita la Teatrul Național Croat din Split Corneliu Solovastru, actor la Teatrul Național Croat din Split
Vidi još
Vezi și
Ćiribirci Rumunji u Vojvodini
Istroromâni Românii din Voivodina
Fedor Vidas (Bakar, 13. siječnja 1924. - Čakovec 17. siječnja 2018.), hrvatski književnik, novinar, urednik i scenarist.[1]
Fedor Vidas ( Bakar, 13 ianuarie 1924 - Čakovec, 17 ianuarie 2018 ) a fost un scriitor, jurnalist, redactor și scenarist croat.[1]
Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu od 1946. do 1951.
A studiat la Facultatea de Drept din Zagreb din 1946 până în 1951.
Od 1949. radi kao novinar.[1] Utemeljio je časopis "Novela" 1952.
Din 1949 a lucrat ca jurnalist.[1] A fondat revista „Novela” în 1952.
U književnom tjedniku Telegram je bio urednik i zamjenik glavnog urednika (1960.-65.), a u Oku je od 1976. do 1989. uređivao kulturne informacije iz inozemstva.[2]
A fost redactor-șef și redactor-șef adjunct al săptămânalului literar Telegram (1960-65) și a editat informații culturale din străinătate din 1976 până în 1989.[2]
U književnosti je pripadao naraštaju krugovaša.[3] Pisao je novele na tragu američke kratke priče.
În literatură, el a aparținut generației de krugovaši.[1] [1] A scris nuvele inspirate din literatura americană.
Njegovi protagonisti su mladi ljudi iz zagrebačke urbane sredine u poraću,[2] prikazani u situacijama njihove svakodnevnice ("Popodne kad sam sretan", 1954; "Ponedjeljak ili utorak", 1961; "Novele", 1964; "Na izmaku ljeta", 1975).
Protagoniștii săi sunt tineri din mediul urban din Zagreb în perioada contemporană,[2] înfățișați în situații din rutina lor de zi cu zi („Popodne kad sam sretan; După-amiaza când sunt fericit”, 1954; „Ponedjeljak ili utorak; Luni sau marți”, 1961; „Novele; Nuvele”, 1964; „Na izmaku ljeta; La sfârșitul verii”, 1975).
Prozni izraz je sagradio od kratkih, škrtih rečenica, vrsno vođenih dijaloga, nenametljive liričnosti i detalja koje je bilježio s vrsnim darom.[3] Nakon Drugog svjetskog rata među prvima je raskinuo s tradicionalnim literarnim normama, najavio nove pravce razvoja domaće proze, i uspješno prikazao ozračje i duh vremena.
El și-a construit narațiunea în proză din propoziții scurte, dialoguri bine realizate, lirism discret și detalii pe care le-a înfățișat cu un talent fin. [3] După cel de-al Doilea Război Mondial, a fost printre primii care au renunțat la normele literare tradiționale, a anunțat noi direcții pentru dezvoltarea prozei croate și a înfățișat cu succes atmosfera și spiritul vremurilor.
Novele su mu prevedene na više stranih jezika i uvrštene u domaće i inozemne antologije.[2]
Romanele sale au fost traduse în mai multe limbi străine și au fost incluse în antologii croate autohtone și străine.[3]
Autor je radio-drama "Scenaristi" (1964), "Djevojke dolaze u devet" (1968), "Šum" (1969), "Konj je stao" (1970) i "Čestitke" (1970) i televizijskih drama "Gdje je duša moga djetinjstva" (1968), "Ožiljak" (1969), "Kainov znak" (1970), "Ljubav na bračni način" (1970), "Okreni leđa vjetru" (1972).
Este autorul pieselor radiofonice "Scenaristi" (1964), "Djevojke dolaze u devet; Fetele vin la noua" (1968), "Šum" (1969), "Konj je stao" (1970) si "Čestitke; Felicitări" (1970) și al dramele de televiziune "Gdje je duša moga djetinjstva; Unde este sufletul copilăriei mele” (1968), „Ožiljak; Cicatricea” (1969), „Kainov znak; Semnul lui Cain” (1970), „Ljubav na bračni način; Dragoste în căsătorie” (1970), „Okreni leđa vjetru; Întoarceți-vă cu spatele la vânt” (1972).
Pisao je i filmske scenarije ("Martin u oblacima" Branka Bauera, 1961; "Abeceda straha" Fadila Hadžića, koscenarist, 1961; "Ključ" Vanče Kljakovića, koscenarist, 1965; "Metamorfoza" Aleksandra Marksa i Vladimira Jutriše, 1965; "Ponedjeljak ili utorak" Vatroslava Mimice, koscenarist, 1966).[1]
De asemenea, el a scris scenarii de film („Martin u oblacima: Martin în nori” regizat de Branko Bauer, 1961; „Alfabetul fricii; Abeceda straha” de Fadil Hadžić, co-scenarist, 1961; „Ključ; Cheia” de Vanče Kljaković, co-scenarist, 1965; „Metamorfoza” de Alexander Marks și Vladimir Jutriša, 1965; „Ponedjeljak ili utorak; Luni sau marți” de Fireman Mimice, co-scenarist, 1966).[1]