Atomsko sklonište je hrvatski hard rock sastav iz Pule.
Atomsko sklonište to chorwacki zespół z Puli wykonujący hard rock.


Nešto kasnije sa većim uspjehom nastupaju u omladinskom domu Uljanik i odlučuju da umjesto značajnije organizacije koncerata, svoje snage usmjere na snimanje prve ploče.
Nieco później wystąpili w młodzieżowym schronisku Uljanik i postanowili skoncentrować się na nagraniu pierwszej płyty zamiast organizacji koncertów.

Nakon što su ih odbili u dvjema najvećim diskografskim kućama, zagrebačkom Jugotonu (čija će ih komisija odbacivati čak 6 puta) i beogradskom PGP RTB-u, Sklonište doživljava još jedno u nizu razočaranja.
Po odrzuceniu przez dwie największe wytwórnie płytowe, Jugoton w Zagrzebiu (którego komisja odrzuci ich aż 6 razy) i PGP RTB w Belgradzie, przeżywali kolejne rozczarowanie.

Kao spas pojavljuje se RTV Ljubljana s kojom potpisuju ekskluzivni ugovor.
Na szczęście pojawiła się RTV Ljubljana, z którą podpisali wyłączną umowę.

Album prvijenac (na kome su se predstavili pojačani Rudolfom Grumom koji je pjevao prateće vokale) snimaju krajem 1977. godine, a u prodaji se pojavljuje u ožujku 1978.
Debiutancki album (na którym pojawił się Rudolf Grum, wykonując chórki) został nagrany pod koniec 1977 roku i pojawił się na rynku w marcu 1978 roku.

Bili su jedna od rijetkih grupa koja nije u svoje stvaralaštvo uplitala narodni melos.
Byli jedną z niewielu grup, które nie umieszczały w swojej twórczości elementów narodowych.

Dominirali su hard rock rifovi, s upečatljivim klavijaturama, zadivljujućim vokalom i čvrstom produkcijom.
Dominowały hardrockowe riffy z uderzającymi klawiszami, oszałamiającym wokalem i solidną produkcją.

Album je zaprepastio kritičare svojim neobičnim konceptom i drugačijim pogledom na svijet.
Album zaskoczył krytyków swoją niezwykłą koncepcją i odmiennym światopoglądem.

Tekstovi su bili nešto što tada nije postojalo na ovim prostorima.
Teksty były wtedy czymś, co było w tym regionie pomijane.

Tekstopisac Boško Obradović je na prvom albumu ponudio mnoštvo potresnih i kataklizmičkih stihova.
Boško Obradović napisał wiele przejmujących apokaliptycznych tekstów na pierwszym albumie.

Za razliku od drugih grupa koje su uglavnom imale ljubavne tekstove, Obradović je u svojim tekstovima obrađivao socijalne, političke i antiratne teme.
W przeciwieństwie do innych grup, których utwory najczęściej poruszały tematykę miłosną, Obradović opisywał problemy społeczne i polityczne.

Dominiraju proročanski tekstovi kojima su glavne teme ratovanja, nekontrolirani razvoj civilizacije, loše stanje u društvu i sl.
Teksty ukazują wizje wojny, niekontrolowanego rozwoju cywilizacji i złej kondycji społeczeństwa.

Zatečeni kritičari rock glazbe oštro su napali Atomce.
Znawcy muzyki rockowej ostro je skrytykowali.

Tekstove su nazivali ”banalnim”, ”plitkim”, “besmislenim” i “smiješnim”.
Nazwali je „banalnymi”, „płytkimi”, „pozbawionymi znaczenia” i „zabawnymi”.

Ideje Skloništa činile su im se nejasnim i nedorečenim.
Pomysły zespołu wydawały się im niejasne i niezrozumiałe.

Očigledno, u to vrijeme riječi rat, rušenje, droga, panika, psihoza, racija, ... su se činile previše dalekim i neshvatljivim za rock’n’roll umjetnost na našim prostorima. Petnaestak godina kasnije na Balkanu će sve biti drugačije, i ono o čemu je Boško Obradović pjevao, postat će surova stvarnost.
W tamtym czasie pojęcia takie jak wojna, narkotyki, panika, psychoza, naloty wydawały się zbyt odległe i niezrozumiałe, by miały być poruszane przez rock'n'rollowy skład.

Time su kritičari započeli pravi ”rat” protiv Atomskog skloništa koji će sa promjenljivom žestinom trajati narednih desetak godina. Atomci su na to odgovarali žestoko, i koristili su svaku priliku da pređu u napad razračunavajući se sa kritičarima u čemu su glavni bili Boško Obradović i Bruno Langer.
Piętnaście lat później na Bałkanach wszystko będzie wyglądać inaczej, a to, o czym śpiewał Boško Obradović, stanie się trudną rzeczywistością.

Atomci tijekom nastupa
Atomsko sklonište podczas występu

Nakon albuma prvijenca Ne cvikaj generacijo 1978., Atomci nastavljaju svirati. Nastupaju u Subotici 11. svibnja 1978. u sklopu rock programa Omladinskog festivala.
Po debiutanckim albumie Ne cvikaj generacijo w 1978 roku „Atomci” kontynuowali koncerty.

Nastupili su besplatno što je bilo neobično za tadašnja, ali i današnja vremena, kada svi razmišljaju samo o zaradi.
Wystąpili w Suboticy 11 maja 1978 roku w ramach młodzieżowego festiwalu.

Na tom su nastupu odsvirali sve s prvog albuma i to bez pauze pa ih je publika nagradila pljeskom tek na kraju koncerta.
Zagrali za darmo, co było niezwykłe już w tamtych czasach, ale także dzisiaj, kiedy wszyscy myślą o zarabianiu pieniędzy.

U tri tjedna prodano je 16 000 tisuća primjeraka debi albuma, međutim Atomsko sklonište rijetko nastupa i ne organizira ni samostalne koncerte niti žele nastupati u malim prostorima.
Podczas tego występu zagrali cały debiutancki album bez przerw, więc publiczność nagrodziła ich oklaskami dopiero pod koniec koncertu.

Uzrok tome bila je Sergina bolest, mada su često objašnjavali kako je uzrok takvom postupku to što ne žele održavati stereotipne turneje.
W ciągu trzech tygodni sprzedano 16 000 egzemplarzy debiutanckiego albumu, jednak występowali wówczas rzadko.

Publika je zavoljela Atomce što su ovi i zaslužili izuzetnom hard rock glazbom i svojom iskrenom odanošću publici.
Przyczyną była choroba Sergia, chociaż sami wyjaśniali, że nie chcieli odbywać stereotypowych tras koncertowych.

Iste godine izlazi još jedan album Infarkt koji se smatra najboljim albumom Atomskog skloništa.
W tym samym roku ukazał się kolejny album Infarkt, uważany za najlepszy album Atomsko sklonište.

Zvuk je još čvršći i snažniji, a ritam brži nego na debi albumu. Upečatljive solo dionice i jaka ritam sekcija su neki od detalja koji čine ovaj album velikim.
Brzmienie jest jeszcze bardziej wyraziste, a rytm szybszy i ostrzejszy niż na debiutanckim albumie.

Tekstovi su za nijansu manje potresni i bolni, ali i dalje jednako oštri. Značajan doprinos cjelokupnom dojmu dala je i vrhunska produkcija, a rezultat svega ovoga je savršenstvo.
Imponujące partie solowe i mocna sekcja rytmiczna to niektóre czynniki, które sprawiają, że album ten został tak dobrze przyjęty. Teksty są nieco mniej niepokojące i bolesne.

Krajem 1979. godine, s malo više sredstava i s većom medijskom podrškom, Atomci kreću sa snimanjem svog trećeg albuma.
Pod koniec 1979 roku, przy odrobinie finansowania i medialnego wsparcia, „Atomci” zaczęli nagrywać swój trzeci album.

Bit će to prvi album sniman na ”ekskluzivnoj” lokaciji, mada sam naziv ”pokretni studio” ne djeluje previše luksuzno. ”Mobile One” je najveći pokretni (48-kanalni) studio na svijetu u kojem su svoje materijale snimale neke poznate svjetske grupe.
Będzie to pierwszy album nagrany w „ekskluzywnej” lokalizacji, choć nazwa „studio mobilne” nie wydaje się zbyt luksusowa. „Mobile One” to największe (48-kanałowe) przenośne studio na świecie, w którym swój materiał nagrywały najsłynniejsze zespoły na świecie.

To je prvi album u nizu koji će producirati Englez John Etchells.
Jest to pierwszy album Sklonište wyprodukowany przez Anglika Johna Etchellsa.

On je neko vrijeme bio producent grupe Queen.
Przez pewien czas był on producentem grupy Queen.

Od ovog albuma Atomci djeluju kao kvartet, bez klavijaturista jer je Paul Bilandžić u međuvremenu napustio grupu i osnovao svoj sastav Lilihip.
Od tego albumu Atomianie działają jako kwartet bez instrumentów klawiszowych, ponieważ Paul Bilandžić opuścił grupę i założył własny zespół Lilihip.

1980-e
Lata 80.

U vremenu horoskopa osjeća se okret ka jednostavnijoj glazbi, s ne tako kompleksnim pjesmama kao na prva dva albuma. Kao najveći hitovi izdvojit će se tri pjesme, a to je naslovna pjesma nad čijim tekstom bismo se trebali svakodnevno zamisliti te Čedna gradska lica i Gazi opet čizma.
Na albumie U vremenu horoskopa następuje wolta stylistyczna w stronę muzyki prostszej, z mniej złożonymi kompozycjami niż na dwóch pierwszych albumach.

Prva je pjesma žestokog ritma u kojoj do izražaja dolaze velike Sergine glasovne sposobnosti, dok je Gazi opet čizma pjesma kojom album završava, a bavi se opasnostima od terorizma i neonacizma, mnogo godina prije nego što će svijet spominjati te riječi, a ne znajući točno što one zapravo znače.
Największe hity z tego krążka to utwór tytułowy, a także Čedna gradska lica i Gazi opet čizma – końcowa piosenka albumu, zajmująca się zagrożeniami związanymi z terroryzmem i neonazizmem.

Nakon tri izdana albuma, Atomci su se odlučili na snimanje albuma uživo.
Po wydaniu trzech albumów Atomianie postanowili nagrać album na żywo.

Album je izdan u jesen 1980. godine.
Album został wydany jesienią 1980 roku.

Iako je prvotna ideja bila da se album snimi u pulskoj areni, odustalo se od toga te je album ipak snimljen u bivšem Domu JNA, a danas poznatom kao Dom hrvatskih branitelja.
Chociaż pierwotnym pomysłem było nagranie albumu na arenie w Puli, został on odrzucony, a album został nagrany w byłym Domu JNA, znanym obecnie jako Dom Chorwackich Weteranów.

Svirali su dvije noći jer su se bojali da ne pogriješe, no sve je bilo savršeno odrađeno još prve večeri.
Grali przez dwie noce, bojąc się pomyłki, lecz już za pierwszym razem wszystko przebiegło idealnie.

Album su prikladno nazvali Atomska trilogija, a materijal su skupili s oba koncerta. Unutarnji omot obiluje crno-bijelim fotografijama.
Album został trafnie zatytułowany Atomska trilogija, a materiał zebrano z obu koncertów.

Povijest sastava
Historia zespołu

Sljedećih mjeseci nastavljaju koncerte, a najviše sviraju u Beogradu gdje su prodali i najviše ploča.
W następnych miesiącach kontynuują koncerty, najczęściej grając w Belgradzie, gdzie sprzedali najwięcej płyt.

Na prijelazu 1980. u 1981. svirali su dva koncerta s Ribljom čorbom u sali Pionir pod nazivom Atomska Čorba.
Na przełomie 1980 i 1981 roku zagrali dwa koncerty z Riblja čorba w sali Pionir pod nazwą Atomska Čorba.

Godine 1981. dolazi do promjene u sastavu grupe.
W 1981 r. zmienił się skład grupy.

Bubnjar Saša Dadić odlučuje napustiti grupu, a na njegovo mjesto dolazi Zdravko Širola (pored bubnjeva svira i klavijature), sklapajući tako, najpoznatiju postavu grupe: Langer, Blažić, Gužvan i Širola.
Perkusista Saša Dadić postanowił odejść z grupy, a zastąpił go Zdravko Širola (oprócz perkusji grający na klawiszach), tworząc w ten sposób najsłynniejszy skład grupy: Langer, Blažić, Gužvan i Širola.

Najveći nastup Atomci ostvaruju na beogradskom hipodromu 1981. godine kada pred 50-60.000 posjetioca nastupaju kao nosioci programa prvog dana dvodnevnog festivala Hipodrom ’81 koji se trebao zvati Atomski Hepening ali je ipak kasnije došlo do promjene naziva.
Atomiści wystąpili w Belgradzie w 1981 r., kiedy ich koncertu wysłuchało około 50 tysięcy uczestników festiwalu Hipodrom '81.

Drugog dana su nastupili Bijelo dugme i Iron Maiden.
Drugiego dnia wydarzenia wystąpili Bijelo dugme i Iron Maiden.

Glazbeni kritičari smatraju da je Atomsko imalo najkvalitetnije tekstove dok ih je pisao Obradović. Na ovom je albumu zanimljivo uvođenje harmonike u pjesmi Smanji Gas kojom započinje ovaj album snimljen u Super Bear studiju u Nici. Kvaliteta pjesama je ujednačena, zvuk je čvrst i svjež.
1981 rok przynosi wiele nowości w pracy zespołu: Bruno Langer kończy współpracę z Obradoviciem i od tej pory pracuje nad tekstami indywidualnie.

No, ovaj je album podijelio fanove Atomaca: nekima su se promjene u produkciji i zvuku svidjele te ga smatraju jednim od najkvalitetnijih, dok neki smatraju da je ova ploča donijela primjetan pad u odnosu na prva tri albuma. Iste godine, zbog upornog Obradovićevog insistiranja, Atomsko sklonište u Beogradu snima film u režiji Miroslava Jokića. Film započinje scenama koje prikazuju okruženje kao poslije atomske katastrofe: pustoš, ruševine i olupine.
Na albumie Extrauterina interesujące jest wprowadzenie akordeonu w piosence Smanji Gas.

Film ipak završava vedrijim snimkama. Neke su scene snimljene u Puli, no većina je snimana na različitim lokacijama u Beogradu kao npr. na deponiju smeća i autootpadu u svrhu dočaravanja uništenja i razrušenosti, a zatim su snimljena zelena polja i prometni autoput kao simbol obnavljanja prirode i ljudske civilizacije.
Album ten podzielił fanów Atomian: niektórym podobały się zmiany w produkcji i brzmieniu, a inni twierdzą, że płyta zanotowała zauważalny spadek jakości w porównaniu do pierwszych trzech albumów.