עלי אל-סולימאן (בערבית: علي السليمان ; בטורקית: Ali Mahmutoğlu; נולד ב-1996 באיסטנבול, טורקיה) הוא סופר סורי-טורקי, פעיל ברשתות חברתיות ומתרגם טורקי-ערבי בשגרירות טורקיה בביירות [1][2][3][4][5][6][7][8][9][10][11]
Ali Al Suleiman (Rođen 1996. u Istanbulu, Turska) je sirijski pisac, bloger i aktivist za ljudska prava na društvenim mrežama Zatim se preselio u Libanon gdje je živio osam godina i studirao osnovnu školu, a potom se preselio u Siriju u Damask gdje je završio srednjoškolski i sveučilišni studij na Sveučilištu u Damasku na Odsjeku za arapski jezik i znanost na Fakultetu za umjetnost i humanistiku od 2013. do 2018. godine Zatim je studirao na Odsjeku za pedagoški fakultet na Libanonskom međunarodnom sveučilištu rad Sudjelovao je u mnogim društvenim aktivnostima koje su organizirale nevladine organizacije kao što je Katarsko dobrotvorno društvo, a aktivan je i na društvenim mrežama i poznat je po svojim spisima na poznatim stranicama, a mnogi ga prate na društvenim mrežama. Također radi kao prevoditelj za nekoliko poznatih turskih serija s turskim državnim kanalom trt i prevodi seriju arapskog jezika sultana Abdul Hamid II reference
עלי מחמוד אל-סולימאן, ברשת החברתית אינסטגרם עלי מחמוד אל-סולימאן, ברשת החברתית טוויטר עלי אל-סולימאן, במסד הנתונים הקולנועיים IMDb (באנגלית) ביוגרפיה באתר biyografya (באנגלית) ביוגרפיה באתר biyografya (בטורקית)
Biografija stranica Biyografya (באנגלית) Biografija na mjestu biyografya (tr)
בערב פסח 1978 כתב למנחם בגין כי "על פי ההלכה אין כל מניעה לוותר על חלק מארץ ישראל" והוסיף כי "ויתור למען השלום איננו ויתור"[77]. בנאומיו בשנות ה-80 חזר שוב על תמיכתו בהחזרת שטחים והתנגדות להתנחלויות.
Uoči Pashe 1978 . napisao je Menachemu Beginu da " prema Halahi nema zapreke za odricanje od dijela zemlje Izrael " i dodao da " odricanje radi mira nije odustajanje" [77] . U svojim govorima 1980-ih ponovno je ponavljao podršku povratku teritorija i protivljenje naseljavanju .
הרב אלעזר מנחם מן שך[1] (י"ט בטבת ה'תרנ"ט, 1 בינואר 1899[2] – ט"ז בחשוון ה'תשס"ב, 2 בנובמבר 2001) היה ראש ישיבת פוניבז' ונשיא מועצת גדולי התורה של אגודת ישראל ולאחר מכן של דגל התורה. משנות ה-70 הנהיג את הציבור החרדי ליטאי במדינת ישראל, אשר ראה בו את "גדול הדור".
[2] – 16. Chashona 55572 . , 2 . studenoga 2001. ) bio je poglavar Yeshiva Ponivaza i predsjednik Vijeća starješina Tore Agudat Yisraela a zatim Degel Tora . Od 1970- ih vodio je litvansku ultraortodoksnu zajednicu u državi Izrael , koju je smatrao " najvećom generacijom " .
מיוני עד דצמבר 1945. חזר להיות פעיל ע"י שלטונות הכיבוש הרוסי . במחנה מעבר של פושעי מלחמה קרואטים לקראת הגליה לגולאג הרוסי בעיקר ברחבי סיביר,
Od lipnja do prosinca 1945. je logor Danica ponovno profunkcionirao i u prvom redu služio za deportaciju zarobljenika u ruske gulage, pretežito diljem Sibira, odakle se do prije 1990. skoro nitko više nije vratio. Postoji i dokumentacija o radu logora Danica nakon svibnja 1945., ali ona je još uvijek nedostupna istraživačima zbog činjenice da još ima živih ljudi koji su upravljali logorom nakon rata ili u njemu radili na nekoj dužnosti. Izjave preživjelih ruskih gulaga i izjave pobjeglih na transportu do gulaga nisu službeno dokumentirani.[2][Neaktivna poveznica]
מחנה "דניצה" נוסד ב 29. אפריל 1941.. היה מחנה הריכוז הראשון בקרואטיה . . המחנה שכן במפעל נטוש לדשנים כימים בשם דניצה ליד העיירה [[ קופריבינצה]] . בלילה 23 . ביוני 1941.הובאו אסירים יהודים למחנה . ב8 ביולי 1941 הם נשלחו להשמדה בידובנו . מאז חורף 1941 הופסקה הבאת יהודים למחנה .[1]
Logor "Danica" je bio Ustaški koncentracijski logor u blizini Koprivnice osnovan 29. travnja 1941.. godine. Logor Danica je prvi ustaški logor i nalazio se u prostorijama nekadašnje tvornice umjetnih gnojiva "Danica" u Koprivnici. U noći od 22. na 23. lipnja 1941. zatvorenici uglavnom Židovi su bili privedeni u logor "Danicu".
דניצה (מחנה ריכוז)
Danica (logor)