Želimir - Željko Bebek geboren am 16. 12. 1945. jahr ist ex jugoslawischer Rock musiker, er ist sehr bekannt und der erste sänger dieses musik Band Bijelo dugme.
Želimir - Željko Bebek rođen 16. 12. 1945. godine je jugoslovenski rok muzičar, koji je najpoznatiji kao prvi pevač Bijelog dugmeta.
Bebek ist Geboren in Bugojno (Bosnien Herzegowina) sehr früh hat er interesse für musik gezeigt, er sang das was er im Radio Hörte und vergnügten die gäste seine Mutter.Ausserdem spielte er auch Harmonik .aber damit hörte er auf in der driten klasse seine Hauptschule.weil er singen wollte und Gitare spielen.Aber sein lehrer war damit nicht einverstanden,so dass Zeljko dann mit mandolin hat abgeschlossen.Schnell wurde der Beste Mandolin spieler später ist ihm erlaubt auch das Gitare zu spielen..
Rano je pokazao interes za muziku, zabavljajući majčine goste tako što je pevao pesme koje je čuo na radiju. Takođe je eksperimentisao sa harmonikom, ali ju je ostavio u trećem razredu osnovne škole, pošto je želeo da svira gitaru i peva, ali se učitelj nije složio, tako da je Željko završio sa mandolinom. Ubrzo je postao najbolji mandolinista u školi, pa mu je dozvoljeno da svira gitaru.
Mit sechszehn jahren das erste mal spielte er im Band in einem musik klub namens Eho 61,dort lernte er kennen Kornelija Kovaca, Zoran und Fadila Redzica.Als die gruppe ausseinander ging, Bebek hat angefangen mit brüder Redzic zu spielen bis Fadil in indexe umsteigt.
Sa šesnaest godina prvi put je zasvirao u bendu, u zabavnom klubu Druge gimnazije koji se zvao Eho 61, gde je upoznao Kornelija Kovača, Zorana i Fadila Redžića. Kada se grupe raspala, Bebek je nastavio da svira sa braćom Redžić sve do Fadilovog prelaska u Indekse. U to vreme Edo Bogeljić ga poziva u grupu Kodeks.
Zu der zeit Edo Bogeljic nehmt ihn auf in die Kodex Gruppe. er war sänger und gitaren spieler der gruppe Kodex von 1960-er bis 1969.Dann lernt er Goran Bregovic kennen und die gruppe fing an mit dene zu spielen. im jahre 1969 spielten in Dubrovac Splendid Bar dort trafen den italiener Renato Pacifiko er machte ein angebot sie Können in seine klub spielen in Neapel.
Bio je pevač i ritam gitarista Kodeksa u 1960ima. Oko 1969. je upoznao Gorana Bregovića i grupa je počela da svira sa njim. 1969. godine sviraju u dubrovačkom Splendid baru, gde ih je uočio Italijan Renato Pacifiko i ponudio im da sviraju u njegovom klubu u Napulju.
Die gruppe wurde in Italien umgestiegen und hate eine sehr erfolgreiche karriere bis Milic Vukasinovic nicht teil genommen hat. machten neue erfahrungen für musik die Gruppe erkennte jetzt Zeljka und brauchte keine neuen sänger.
Grupa je prešala u Italiju i imala je više nego uspešnu karijeru sve dok Milić Vukašinović nije stupio u grupu, donevši sa sobom novi muzički uticaj i grupa je počela da zanemaruje Željka, pošto im više nije bio potreban pevač.
Bebek verliess die gruppe im jahr 1970 und kehrte zurrück in Sarajevo und wieder gründete neue Kodexe mit Edo Bogeljic(der verliess Kodexe einige monate später als sie in Italien gegangen sind) Die gruppe hate wenig erfolg und Zeljko musste in militär.
Bebek je napustio grupu 1970, vratio se u Sarajevo i ponovo osnovao Nove Kodekse sa Edom Bogeljićem (koji je napustio Kodekse par meseci nakon što su otišli u Italiju). Grupa je imala malo uspeha i Željko je ubrzo morao da služi vojsku.
Nach dem verfeindlichen periode im jahr 1972. (nach dem Zeljko aus dem militär zurrück kam)Bregovic hat Bebek angerufen für die gruppe Jutro zu singen welche schnell nahm den namen Bijelo dugme..
Nakon perioda neprijateljstva, 1972. (nakon Bebekovog povratka iz vojske) Bregović je pozvao Bebeka da peva sa njegovom novom grupom Jutro, koje se ubrzo transformisalo u Bijelo dugme.
Bebek machte weiter mit seine karriere als sänger und gitaren spieler von1974. bis 1984.
Bebek je nastavio karijeru kao pevač i povremeni bas gitarista Bijelog dugmeta od 1974. do 1984.
1978. und hat aufgenohmmen solo album "Skoro da smo isti" mit Điđijem Jankelićem, Edom Bogaljićem in gitare und Nevenom Pocrnjićem in klavirspielen Album war kein grosser erfolg. 1984, kurz vor dem verlassen Bijelo Dugme Bebek machte seine zweite aufnahmme der zweite solo album "Mene tjera neki vrag". die gruppe öffentlich verlässt23.
1978. je snimio solo album "Skoro da smo isti" sa bubnjarom Điđijem Jankelićem, Edom Bogaljićem na gitari i Nevenom Pocrnjićem na klavijaturama. Album nije bio veliki uspeh. 1984, malo pre napuštanja Bijelog dugmeta, Bebek je snimio svoj drugi solo album "Mene tjera neki vrag".
4. 1984.jahr seine persönliche Album von.1985.
Grupu zvanično napušta 23. 4. 1984. godine.
"'Željko Bebek i Armija B" versucht wieder in die musik scene zurrück zu kehren aber ohne grossen erfolg.
Svojim autorskim albumom iz 1985. "'Željko Bebek i Armija B" pokušava da se vrati na muzičku scenu, ali bez velikog uspeha.
Seine solo karriere war erfolgreich hauptsächlich hat aufgenohmmen grosse hits 1. poput: Ko je mene prokleo,2. Šta je meni ovo trebalo,3. Da bog da te voda odnijela,4. Kako došlo, tako prošlo,5. Oprosti mi što te volim,6.Kučka nevjerna, Sinoć sam pola kafane popio (welche den text schrieb Bora Đorđević),7. Il' me ženi, il' tamburu kupi.
Njegova solo karijera je bila naročito uspešna. Snimio je velike hitove, poput: Ko je mene prokleo, Šta je meni ovo trebalo, Da bog da te voda odnijela, Kako došlo, tako prošlo, Oprosti mi što te volim, Kučka nevjerna, Sinoć sam pola kafane popio (za koju je tekst napisao Bora Đorđević), Il' me ženi, il' tamburu kupi.
Als der krieg in ex-jugoslawien ausbrach Bebek wanderte in Zagreb aus dort lebt und Arbeitet mit firma . Taped Pictures und Kroazien Rekords.
Kada su izbili ratovi u bivšoj Jugoslaviji, Bebek se preselio u Zagreb, gde nastavlja da živi i radi. Njegove izdavačke kuće su uključivale Taped Pictures i Kroaciju Rekords.
Hat teil genohmmen in drei schöne Konzerte Bijelo Dugme 2005.
Učestvovao je u tri oproštajna koncerta Bijelog dugmeta 2005.
"Pogledaj dom svoj, anđele" ist ein Lied der Serbischen rock band Riblja Čorba.
Погледај дом свој, анђеле је песма београдског рок састава Рибља чорба.
Das Lied wurde von Bora Đorđević für das sechste Album der Band namens Istina verfasst.
Налази се на шестом студијском албуму „Истина” који је издат 1985. године.
Hörer von Radio Belgrad 202 haben das Lied zum "Lied des Jahres 1985" und zum "Besten Einheimschen Song" 1990 gewählt.[1] In 2009, wurde das Lied von lesern des Standard Magazin zum Song des Jahrzehntes gewählt. .[2] Das Lied ist für seinen Apokalyptischen Text bekannt,und auch als eines der besten Lieder, des ehemaligen Jugoslawiens. Die Musik des Songs wurde von Gruppe Monarcs in 1964 "Look Homeward Angel" erstellt.
Те године песма је била проглашена за хит године а 1995. песма је била проглашена за хит деценије.[1] Песма је 2009. године у магазину „Стандард“ проглашена за најбољу српску песму[2] Песму „Погледај дом свој анђеле” написао је фронтмен групе Бора Ђорђевић. Песма је добила име по истоименом роману (енгл. Look Homeward, Angel) Томаса Волфа.
Literatur
Литература
Einführung
Uvod
Begriff
Pojam
Merkmale
Karakteristike
Philosophen des deutschen Idealismus. Kant (oben links), Fichte (oben rechts), Schelling (unten links), Hegel (unten rechts)
Filozofi njemčakog idealizma: Kant (gore lijevo), Fichte (gore desno), Schelling (dolje lijevo), Hegel (dolje desno)
Als Deutscher Idealismus wird die Epoche der deutschen Philosophie von Kant bis zu Hegel und zum Spätwerk Schellings bezeichnet.
Kao njemački idealizam označava se period njemačke filozofije od Kanta do Hegela, te kasnijih djela Šelinga.
Als zeitliche Rahmendaten gelten meist das Erscheinen von Kants Kritik der reinen Vernunft (1781) und der Tod Hegels (1831).
(Schelling) Tačnije, period od pojavljivanja Kantove Kritike čistog razuma (1781) i Hegelove smrti (1831).
Der Deutsche Idealismus gilt vielfach als Blütezeit der deutschen Philosophie und wird hinsichtlich seiner philosophiegeschichtlichen Bedeutung mit der klassischen griechischen Philosophie verglichen. Alternativ zur Bezeichnung „Deutscher Idealismus“ wird daher diese Epoche oft auch als „Klassische deutsche Philosophie“ bezeichnet.[1]
Njemački idealizam se spominje često kao vrhunac njemačke filozofije i poredi se, u pogledu njegovog filozofsko-istorijskog značenja, sa klasičnom grčkom filozofijom. Njemački idealizam se označava takođe i kao Klasična njemačka filozofija.[1]
Der Deutsche Idealismus war um die Wende des 18. zum 19. Jahrhundert in Deutschland die vorherrschende philosophische Strömung, die sich zur Aufgabe gesetzt hatte, in einem die verschiedenen philosophischen Sparten (Erkenntnistheorie, Logik, Naturphilosophie, Ethik, Staatslehre und Metaphysik) umfassenden Gesamtentwurf („System“) das Ganze der Welt auf „wissenschaftliche“ Weise erschöpfend zu erkennen und darzustellen.
Njemački idealizam je u smjeni 18-og i 19-og vijeka bio u Njemačkoj preovlađujuća filozofska struja, koja je sebi postavila za zadatak, u jednom sveobuhvatnom sistemu različitih filozofskih disciplina (teorija spoznaje, logika, filozofija prirode, etika, nauka o državi i metafizika) Cijelo svijeta na naučan način iscrpno spoznati i predstaviti.
In Auseinandersetzung mit den von Kant in der Kritik der reinen Vernunft aufgeworfenen Problemen entstand eine Fülle sich abwechselnder Systementwürfe, wobei die Werke von Fichte, Hegel und Schelling eine zentrale Stellung einnehmen.
U suočavanju sa problemom kojeg je Kant iznio u Kritici čistog razuma nastalo je bogatstvo naizmjeničnih nacrta sistema, pri čemu centralnu ulogu igraju djela Fichtea, Hegela i Schellinga.
Der Deutsche Idealismus stand mit der Dichtung der Weimarer Klassik und der Romantik in vielfältiger Wechselwirkung.
Njemački idealizam je bio u međusobnom djelovanju sa poezijom vajmarske klasike i romantizmom.
Der Terminus Deutscher Idealismus wurde von seinen Vertretern nicht verwendet.
Predstavnici njemačkog idealizma ne upotrebljavaju termin njemački idealizam.
Er wurde erst in den 1840er Jahren von seinen materialistischen Gegnern eingeführt;[2] in neutraler Bedeutung tauchte der Begriff erst ab den 1860er Jahren auf.[3]
Njega uvode njegovi materijalistički protivnici, 1840-ih. (2) U neutralnom značenju ovaj pojam se javlja tek 1860-ih. [3]
Der Begriff ist bis heute nicht unumstritten, da er die Vorstellung einer Einheitlichkeit oder eines Aufeinander-Folgens innerhalb dieser Denkbewegung in den Vordergrund stellt und dabei die Konflikte zwischen ihren Vertretern in den Hintergrund rückt.
Pojam je i danas sporan, jer on stavlja u pozadinu jedinstvenost i sukcesivnost unutar ovog misaonog pokreta, a pritom konflikte između njenih protivnika gura naprijed.
Zudem ist die Wortwahl „Deutscher Idealismus“ etwas irreführend, denn er war keine rein deutsche Erscheinung, sondern interagierte mit den Philosophien anderer nationaler Kulturen auf unterschiedlichste Weise.
Štaviše, izbor riječi njemački u pojmu "njemački idealizam" je ponešto obmanjujuć, jer to nije bila čisto njemačka pojava, već je na najrazličitije načine interagovala sa filozofima drugih nacija.
Strittig ist die Stellung Kants und Schellings innerhalb dieser Epoche.
Sporan je položaj Kanta i Šelinga unutar ove epohe.
Die klassische Sicht von Richard Kroner[4] begreift den Denker Kant als Anfang und Hegel als Ende und Höhepunkt dieser Bewegung.
Klasično je shvatanje Riharda Kronera,koji stavlja Kanta na početak, a Hegela na kraj vrhunca ovog pokreta.
Für Nicolai Hartmann dagegen ist der Deutsche Idealismus eine „nachkantische“ Bewegung, die sich in einen Gegensatz zu Kant und seinem kritizistischen Ansatz setzt.[5] Walter Schulz und Harald Holz betrachten, letztgenannter unter Einbeziehung des Neuplatonismus, schließlich nicht Hegel, sondern Schelling als Vollender des Deutschen Idealismus.[6]
Za Nikolaja Hartmana je njemački idealizam jedan "poslijekantovski" pokret, koji se postavlja nasuprot Kantu i njegovom kritičkom pristupu. Valter Šulc i Harald Holc posmatraju Hegela kao "sljedbenika" neoplatonizma, te Šelinga kao kraj njemačkog idealizma.[4] .[6]
Bisweilen werden die vertretenen Varianten des Idealismus in einen kritischen und einen spekulativen Idealismus unterschieden.[7] Zur ersteren Variante werden die Philosophien Kants, des frühen Fichtes und frühen Schelling gezählt, zur letzteren die Spätphilosophien Fichtes und Schellings und die gesamte Philosophie Hegels.
Ponekad se ove varijante razlikuju kao kritički i spekulativni idealizam. U prvu varijantu ubraja se Kantova filozofija, rani Fihte, te rani Šeling, u drugu pak kasna filozofija Fihtea i Šelinga i čitava Hegelova filozofija.
Die Hauptmerkmale des Deutschen Idealismus sind die Thesen der Existenz geistiger Entitäten (Wesenheiten), einer von den Vorstellungen denkender Subjekte nicht unabhängig existierenden Außenwelt und die Überzeugung von der Begründbarkeit des menschlichen Handelns aus Vernunftprinzipien.
Glavne karakteristike njemačkog idealizma su teze o egzistenciji duhovnih entiteta (bića), po predstavi mislećeg subjekta zavisno egzisitirajući spoljašnji svijet i uvjerenje o izvođenju ljudskih radnji iz principa razuma.
Die für diese Philosophie charakteristische Textform ist die große, systematisch aufgebaute Lehrdarstellung, die den Inhalt nach einem einheitlichen Prinzip deduktiv entwickelt. Diese Darstellungen zeichnen sich durch eine hohe Dichte und Genauigkeit aus. Sie zählen nicht nur zu den gehaltvollsten und einflussreichsten Schriften der Philosophiegeschichte, sondern auch zu den am schwersten zugänglichen.
Karakteristična tekstualna forma ove filozofije je velika, sistematski izgrađena prezentacija, koja deduktivno razvija sadržaj po jedinstvenom principu. Ove prezentacije se razlikuju po visokoj gustini i tačnosti. One se ne ubrajaju samo u najsadržajnije i najuticajnije spise u istoriji filozofije, nego takođe i u najneprohodnije.
Viele davon wurden bis heute noch nicht vollständig aufgearbeitet.
Mnoge od njih su ostale do danas neobrađene.
Musik
Muzika
Rolle japanischer Synchronsprecher (Seiyū) Misaki Takahashi Takahiro Sakurai Akihiko Usami Hikaru Hanada Hiroki Kamijō Kentarō Itō Nowaki Kusama Nobutoshi Canna Yō Miyagi Kazuhiko Inoue Shinobu Takatsuki Daisuke Kishio
Uloge japanski glas (Seiyū) Misaki Takahashi Takahiro Sakurai Akihiko Usami Hikaru Hanada Hiroki Kamijō Kentarō Itō Nowaki Kusama Nobutoshi Canna Yō Miyagi Kazuhiko Inoue Shinobu Takatsuki Daisuke Kishio
Konzeption
Koncepcija
Handlung
Radnja
Synchronsprecher
Davaoci glasa
Junjo Romantica (jap. 純情ロマンチカ, Junjō Romanchika, dt. „unschuldige Romanze“) ist eine Manga-Reihe der japanischen Zeichnerin Shungiku Nakamura.
Junjo Romantica (jap. 純情ロマンチカ, Junjō Romanchika, sr. „nevina romansa“) je manga serijal japanske crtačice Nakamure Šungiku (Nakamura Shungiku) i autorke Mijako Fudžisaki (Miyako Fujisaki).
Die Reihe wurde 2008 und 2015 auch als Anime-Fernsehserie umgesetzt.
Manga je 2008 i 2015 godine adaptirana u anime seriju.
Das Werk handelt von der Liebe zwischen drei männlichen Paaren und lässt sich so in die Genre Yaoi, Romantik und Komödie einordnen.
Djelo priča o ljubavi između tri muška para i time se ubraja u žanr yaoi, romantika i komedija.
Der Junge Misaki Takahashi lebt nach dem Tod seiner Eltern gemeinsam mit seinem Bruder Takahiro Takahashi.
Dječak Misaki Takahaši živi, nakon smrti svojih roditelja, sa svojim starijim bratom Takahirom Takahašiom.
Dieser kümmert sich um ihn und gibt dafür auch sein Studium auf, weswegen Misaki unbedingt an der hochangesehenen Universität studieren will, an welcher sein Bruder studieren wollte.
Zbog brige o Misakiju, Takahiro se odriče sopstvenog studija na vrlo uglednom Mitsuhaši Univerzitetu, zbog čega Misaki obavezno želi tu da studira.
Um das zu erreichen, soll ihm Takahiros exzentrischer Freund Akihiko Usami Nachhilfe geben.
Da bi to postigao treba da se podučava kod Takahirovog ekscentričnog prijatelja Akihika Usamija.