Sulfacija ili sulfurilacija – u biohemiji – je enzimski – katalizirana konjugacija sulfo grupe (nije sulfat ili sulfuril grupa) na drugu molekulu.[1] Ova biotransformacija uključuje enzim sulfotransferaza, koji katalizira prijenos sulfo-grupe iz donorskog supstrata, obično 3'-fosfoadenozin-5'-fosfosulfat (PAPS), u hidroksil ili aminske molekule supstrata, što rezultira a sulfat, odnosno sulfamat.
Sulfatado - en biokemio - estas la enzime -katalizita alligiĝo de sulfo grupo (ne sulfato aŭ sulfurila grupo) al alia molekulo. [1] Ĉi tiu biotransformo implikas la sulfotransferazan enzimon, kiu katalizas la translokigon de sulfo-grupo de la donanta substrato, kutime 3'-fosfoadenosina-5'-fosfosfata (PAPS), al la hidroksilaj aŭ aminaj molekuloj de la substrato, rezultigante sulfaton kaj sulfamaton, respektive.
Sulfacija je uključena u razne biološke procese, uključujući detoksikaciju, regulaciju hormona, molekularno prepoznavanje, signalizaciju ćelija i ulazak virusa u ćelije[1] Među reakcijama je u metabolizam lijekova faze II, često efikasan u donošenju manje aktivnog ksenobiotika sa stanovišta farmakologije i toksikologije, ali ponekad ima ulogu u aktivaciji ksenobiotika (npr. aromatski amini, metil supstituisani policiklični aromatski ugljikovodici).
Sulfatado estas implikita en diversaj biologiaj procezoj, inkluzive de senvenenigo, hormona reguligo, molekula rekono, ĉela signalado kaj eniro de virusoj en ĉelojn. [1] Inter la reagoj estas fazo II-drogmetabolo, ofte efika por liveri malpli aktivajn ksenobiotikojn de farmakologio. kaj toksologia vidpunkto, sed foje ludas rolon en la aktivigo de ksenobiotikoj (ekz. aromaj aminoj, metilaj anstataŭigitaj policiklaj aromaj hidrokarbidoj ).
Drugi primer biološke sulfacije je u sintezi sulfoniranih glikozaminoglikana, kao što su heparin, heparan-sulfat, hondroitin-sulfat i dermatan-sulfat.
Alia ekzemplo de biologia sulfatado estas en la sintezo de sulfonataj glikozaminoglikanoj, kiel heparino, heparana sulfato, kondroitina sulfato kaj dermatan-sulfato .
Sulfacija je također moguća posttranslacijska modifikacija proteina.
Sulfatado ankaŭ estas ebla posttransira modifo de la proteino.
Sulfacija tirozina je posttranslacijska modifikacija u kojoj tirozinski ostatak proteina sulfatira tirozilprotein-sulfotransferaza (TPST), obično u Golgijevom aparatu.
Tirosina sulfado estas posttransira modifo en kiu la tirozina restaĵo de proteino estas sulfatita per tirosilproteina sulfotransferazo (TPST), kutime en aparato de Golgi.
Izlučeni proteini i vanćelijski dijelovi membranskih proteina koji prolaze kroz Golgijev aparat mogu biti sulfatirani.
La kaŝitaj proteinoj kaj eksterĉelaj partoj de la membranaj proteinoj, kiuj trapasas la Golĝi aparaton, povas esti sulfatigitaj.
Takvu sulfaciju prvi je otkrio Bettelheim u goveđem fibrinopeptidu B 1954. [2] a kasnije pronađeno je da je prisutna kod životinja i biljaka, ali ne i kod prokariota ili kvasca.
Tia sulfatado unue estis malkovrita de Bettelheim en bovina fibrinopeptido B en 1954 [1] kaj poste troviĝis ĉe animaloj kaj plantoj, sed ne ĉe prokariotoj aŭ gisto .
Mjesta sulfacije su ostaci tirozina izloženi na površini proteina, obično okruženi kiselim ostacima.
Sulfatejoj estas tirozinaj restaĵoj eksponitaj sur la proteina surfaco, kutime ĉirkaŭataj de acidaj restaĵoj.
Detaljan opis karakteristika mjesta sulfacije dostupan je na PROSITE (obrazac: PS00003).
Detala priskribo de la karakterizaĵoj de la sulfata ejo estas havebla ĉe PROSITE (formo: PS00003) .
Utvrđena su dva tipa tirozilprotein-sulfotransferaza (TPST-1 i TPST-2).
Du specoj de tirosilproteinaj sulfotransferazoj (TPST-1 kaj TPST-2) estis identigitaj.
Nedavno identificirani protein RaxX iz većine vrsta roda Xanthomonas sadrži ostatke tirozinske sulfacije i oponaša biljni peptidni hormon PSY (Amano et al., 2007, Pruitt et al., 2015, 2017).
La ĵus identigita proteino RaxX el plej multaj specioj de la genro Xanthomonas enhavas tirozajn sulfatajn restaĵojn kaj imitas la plantan peptidan hormonon PSY (Amano et al., 2007; Pruitt et al., 2015, 2017).
Sulfacija ima ulogu u jačanju interakcija protein-protein.
Sulfation havas rolon en plibonigado de protein-proteinaj interagoj.
Tipovi ljudskih proteina za koje je poznato da prolaze kroz tirozinsku sulfaciju uključuju molekule adhezije, G-proteinim sprgnute receptore, faktore koagulacije, inhibitor serinske proteaze, proteine vanćelijskog matriksa i hormone.
Specoj de homaj proteinoj konataj sperti tirosinan sulfadon inkludas adhermolekulojn, G-protein-kunligitajn receptorojn, koaguliĝajn faktorojn, Serinproteazinhibitoron , eksterĉelajn matricajn proteinojn, kaj hormonojn .
Tirozin O-sulfat je stabilna molekula i izlučuje se urinom kod životinja.
Tirosina O- sulfato estas stabila molekulo kaj estas eligita ene de la urino de bestoj.
Nije poznato da postoji enzimski mehanizam desulfacije tirozin-sulfata.
La enzima mekanismo de tirozina sulfata desulfato ne estas konata.
Postoje vrlo ograničeni dokazi da su geni TPST podložni regulaciji transkripcije a tirozin O- sulfat je vrlo stabilan i ne može se lahko razgraditi sulfatazama sisara.
Estas tre limigita evidenteco, ke TPST-genoj estas susceptaj al transskriba regulado kaj tirosina O -sulfato estas tre stabila kaj ne povas esti facile degradita de mamulaj sulfatazoj.
Tirozin O- sulfacija je nepovratan proces in vivo.
Tirosina O -sulfatado estas nemaligebla procezo en vivo .
Antitijelo zvano PSG2 pokazuje visoku osetljivost i specifičnost za epitope koji sadrže sulfotirozin, neovisno o kontekstu sekvence.
Iu antikorpo nomita PSG2 montras altan sentemon kaj specifecon por sulfotirosino -enhavantaj epitopoj, sendepende de la kunteksto de la sekvenco.
Razvijaju se novi alati za proučavanje TPST-a, koristeći sintetičke peptide i sito za male molekule.[3]
Novaj iloj estas ellaborataj por studi TPST, uzante sintezajn peptidojn kaj malgrandan molekulan kribrilon. [1]
Glukuronidacija Metilacija Hidrogenacija Acetilacija
Glukuronidado Metiligo Hidrogenado Acetilado
Mequinenza (katalonski Mequinensa je općina i mjesto prebivališta u Španiji, u provinciji Saragossa, nezavisna zajednica Aragona .
Mequinenza (Mequinensa en la kataluna) estas komunumo kaj loĝloko de Hispanio, en la provinco de Zaragozo, aŭtonoma komunumo de Aragono.
Opština pripada regiji Donja Cinca.
La komunumo apartenas al la regiono de la Malsupra Cinca.
Smješteno je na krajnjem istoku provincije, graniči se sa rijekama Huesca i Lleida, na ušću rijeka Ebro, Cinca i Segre.
Situas la ekstreman orientanon de la provinco, limigante kun tiuj de Huesca kaj Lleida, en la confluencia de la riveroj Ebro, Cinca kaj Segre.
Tokom rata za špansku nezavisnost, u napoleonskim ratovima opsada Mequinenze započela je 15. maja 1810. Uprkos tome što je računalo samo na dvorac sa malo obrane, stanovništvo i njegov dvorac bili su smješteni na strateškom mjestu za napoleonsku vojsku kako bi se osigurala plovidba Ebrom i kako bi se stanovništvo koristilo kao osnova za opskrbu i transport kasnijih vojnih operacija. Prvi napad na stanovništvo dogodio se sredinom marta nakon zauzimanja Frage, iako su branitelji stanovništva pod kontrolom pukovnika Manuela Coala odbili napad.
Dum la Milito de la Hispana Sendependeco, en la Napoleonaj Militoj disvolviĝas la sieĝo de Mequinenza komencita la 15an de majo 1810.
Napadači su dodali oko 5.000 ljudi, četiri čete inženjera i dvije artiljerije sa 14 komada. Španska odbrana trga, od strane pukovnika Coala, imala je ukupno 1200 ljudi. Osmog u 10 sati ujutro, španski garnizon, nakon pružanja velikog otpora, povlači se na povlačenje i konačno podiže bijelu zastavu.
Malgraŭ rakonti nur kun kastelo kun malmultaj defendoj, la loĝantaro kaj lia kastelo estis lokitaj en strategia punkto por la napoleona armeo por certigi la navigacion de Ebro kaj uzi la loĝantaron kiel bazo de provizado kaj transporto de postaj militaj operacioj.
Garnizon stiče čast marširanja prije podjele generala Musnier-a i polaže oružje ispred glacira zamka Mequinenza . Tada su španske trupe imale 500 vojnika različitog porijekla. Unutar zamka Mequinenza Francuzi su pronašli pet minobacača, četiristo hiljada metaka engleske proizvodnje, trideset hiljada praha, kao i zalihe za tri mjeseca.
La unua atako sur la loĝantaro iris al meze de marto post la preno de Fraga, kvankam la defendantoj de la loĝantaro al la komando de la kolonelo Manuel Karbo malakceptis la atakon.
Općina se nalazi u pozivnom dijelu Aragonskog pojasa, zoni u kojoj se govori katalonski.
La komunumo situas en la nomita Strio de Aragono, zono kie oni parolas katalunan.
Mequinenza se nalazi između brana Mequinenza i Riba-red.
Mequinenza situas lokita inter la diglagoj de Mequinenza kaj Riba-ruĝa.
Aranžmani regatnog staza za veslanje i kanuing smatrani su jednim od najboljih u Evropi zbog odlične pristupačnosti, stabilnog vodostaja i sportskih sadržaja na obalama nasipa. Proslave San Blas i Santa Águeda održavaju se u februaru, proslavom nadmetanja maskiranja zanatske obrade proglašenog Proslavom turističkih interesa Aragonije.
Aranĝas de kampo de regatas por remilo kaj piragüismo konsiderita unu el la plej bonaj el Eŭropo por sia bonega accesibilidad, sia plakaĵo de stabila akvo kaj siaj sportaj instaladoj al bordoj de la diglago.
Spomenik palim Bitka kod Ebra u zoni Auts de Mequinenza.
Monumento al la falintaj de la Batalo de Ebro en la zono de la Auts de Mequinenza.
Tokom posljednjeg građanskog rata (1936.-39.), Mequinenza i njen općinski pojam bili su poprište krvavih borbi kod Bitka kod Ebra, između juna i novembra 1938. godine.
En la paso de la lasta Civila milito (1936-39), Mequinenza kaj lia urba termino estis scenejo de sangaj bataloj de la Batalo de Ebro, inter junio kaj novembro de 1938.
Auts je bio poprište nasilnih borbi tokom početne faze bitke kod Ebra, gdje je republička divizija 42a započela prolazak rijeke Ebro ovom zonom u zoru 25. jula.
La Auts estis la scenejo de perfortaj bataloj dum la komenca fazo de la batalo de Ebro, kie la 42a respublika Divido komencis la paŝon de la rivero Ebro por ĉi tiu zono la mateniĝo de la 25an de julio.
Djelovanje berze Mequinenza-Fayón u Autsu uokvireno u bitci kod Ebra bilo je prelazak rijeke i osvajanje mostobrana koji je prelazio rijeku Ebro između gradova Fayón i Mequinenza.
La operacio de la sako de Mequinenza-Fayón en la Auts enkadrigita en la batalo de Ebro estis la kruciĝo de la rivero kaj la konkero de kapo de ponto transirante la riveron Ebro inter la vilaĝoj de Fayón kaj Mequinenza.
Bilans bitke kod Autsa bio je jedan od najkrvavijih u čitavoj bitci na Ebru .
La bilanco de la batalo de la Auts estis unu el la plej sangaj el la tuta batalo de Ebro.
Za republički dio, 817 mrtvih i 1.328 zatvorenika, ne računajući ranjene i nestale (blizu 3000 gubitaka), a za profrankovsku vojsku 135 mrtvih i 1284 ranjena.
Por la respublika parto, 817 mortintoj kaj 1.328 malliberuloj sen rakonti la vunditajn kaj malaperintoj (proksime de 3000 malaltaj), kaj por la faŝisma armeo, 135 mortintoj kaj 1284 vunditaj.
U Muzeji Mequinenze može se istražiti podzemni rudnik uglja dužine preko 1000 metara u Muzeju rudnika, kako bi se prošla istorija stanovništva do nestanka starog grada pod vodama rijeke Ebro u Muzej istorije ili otkrijte kako su živjeli tijekom prapovijesti u Muzeju pretpovijesti.
En la Muzeoj de Mequinenza, oni povas esplori subteran minan galerion de karbo de pli ol 1000 metroj da itinero en la Muzeo de la Mino, trairi la historion de la loĝantaro ĝis la malapero de la malnova vilaĝo sub la akvoj de la rivero Ebro en la Muzeo de Historio aŭ malkovri kiel vivis sin dum la Antaŭhistorio en la Muzeo de la Antaŭhistoria Pasinteco.
Inaugurirani 2008. godine nalaze se u staroj školskoj grupi Maria Quintana, starim školama stanovništva izgrađenim 1929. godine i jednoj od rijetkih preživjelih zgrada rušenja Starog grada.
Inaŭguritaj en 2008, estas lokitaj en la malnova Grupo Escolar Maria Quintana, la malnovaj lernejoj de la loĝantaro konstruitaj en 1929 kaj unu el la malmultaj postvivantaj konstruaĵoj de la malkonstruas de la Malnova Vilaĝo.
Muzeji Mequinenze usredsređeni su na rudarsko i istorijsko nasleđe stanovništva koje je srušeno i poplavljeno pod vodama Ebra.
La Muzeoj de Mequinenza centras sin en la mina kaj historia heredaĵo de la loĝantaro kiu estis malkonstruita kaj inundita sub la akvoj de Ebro.
Danas možete posjetiti dio starog grada, srednjovjekovni gradski dvorac i pravi rudnik uglja dužine više od kilometra interne rute s povijesnim materijalom i mašinama koje se više od 150 godina koriste u vađenju ugljena u rudarskom bazenu Mequinenza.
Nuntempe oni povas viziti parton de la malnova kasko, la mezepoka kastelo de la urbo kaj mino de aŭtentika karbo de pli ol kilometro de interna itinero kun historia materialo kaj maŝinoj kiuj estis uzitaj por la eltiro de karbo dum pli ol 150 jaroj en la mina baseno de Mequinenza.
Takođe se nalazi pored muzeja i Općinska gostionica "Camí de Sirga" kapaciteta 80 osoba, koja uzima ime stare rute kojom su sirgadores prelazili rijeku Ebro sa llautima, čamcima koji su mogli ukrcati 30 tona uglja.
Ankaŭ situas apud la muzeoj la Urba Gastejo "Camí de Sirga" kun kapablo por 80 personoj, kiu reprenas la nomon de la malnova itinero kiun uzis la sirgadores por superi la riveron Ebro kun la llaüts, ŝipoj kiuj povis atingi ŝarĝi 30 tunojn da karbo.
U Aiguabarreigu se nalaze stotine metara širine vode s brojnim fluvijalnim ostrvima i šumama na obali, velikim masama trske, šljunčanim plažama, pozama i galachosom.
En la Aiguabarreig trovas centojn da metroj da larĝo de akvo kun multnombraj riveraj insuloj kaj arbaroj de bordo, grandaj masoj de carrizal, strandoj de rulŝtonetoj, pozas kaj galachos.
Točka je utoka stepske flore neplodne zone Monegros i mediteranske flore koja se penje dolinom Ebra.
Estas punkto de confluencia de la flaŭro esteparia el la arida zono de Monegros kaj de la mediteranea flaŭro kiu supreniras por la valo de Ebro.
Zahvaljujući ovim karakteristikama koegzistiraju vrste suprotnih atmosfera.
Danke al ĉi tiuj karakterizaĵoj kunvivas speciojn de kontraŭaj etosoj.
Ptice su najbrojnija grupa i uključuju kolonije čaplji do svih vrsta ptica raba i vlastitih ptica pustinjske atmosfere.
La birdoj estas la plej multnombra grupo kaj ĉirkaŭprenas de kolonioj de ardeídas al ĉiu tipo de rabbirdoj kaj propraj birdoj de dezertaj etosoj.
Mogu se naći i gmazovi, vodozemci i sisari, posebno slepi miševi, jeleni, srne, vidre i sve obilnije prisustvo divljih koza .
Ankaŭ povas situi rampulojn, amfibiojn kaj mamulojn, elstarante speciale vespertojn, cervoj, kapreoloj, lutroj kaj la ĉeesto ĉiufoje pli abunda de sovaĝaj kaprinoj.
Brana od Mequinenze
Prenita de Mequinenza
Brana od Ribarroja
Diglago de Ribarroja
Rep brana Ribarroja također se kupa obalama Mequinenze, preklapajući se s početkom ulova Mequinenze.
La vosto de la diglago de Ribarroja banas ankaŭ la marbordojn de Mequinenza, solapándose sia nivelo kun la komenco de la Kaptaĵo de Mequinenza.
Caka se nalazi u općini Riba-roja de Ebro, u regiji Costa de Ebro, u Kataloniji, i močvare, koja je duga 38 km, proteže na Terra Alta u Kataloniji i Basulo Cinca aragonski gdje se spaja Segre i vode Cince u dobro poznatoj poput Aiguabarreig de Mequinenza.
La kaptaĵo estas lokita en la komunumo de Riba-ruĝa de Ebro, en la regiono de Bordo de Ebro, en Katalunio, kaj la marĉo, kiu havas 38 km da longeco etendiĝas por la Terra Alta de Katalunio kaj la Basulo Cinca aragona kie ĝi kuniĝas la Segre kaj la akvoj de Cinca en la konato kiel Aiguabarreig de Mequinenza.
Jesús Moncada
Mequinenza de Jesús Moncada