Ferratum Oyj и дъщерните дружества формират компанията Ferratum Group („Ferratum“ или „групата“).
Ferratum Oyj i njene podružnice čine Ferratum Group (samo „Ferratum” ili „Grupa”) i međunarodni su pružatelj mobilnih financijskih usluga.
Дружеството предлага международни мобилни финансови услуги.
Ferratum, sa sjedištem u Helsinkiju (Finska), osnovan je u svibnju 2005. godine, a do danas je proširio svoje poslovanje obuhvaćajući Europu, Sjevernu Ameriku, Južnu Ameriku i Azijsko-pacifičku regiju.
Ferratum, със седалище в Хелзинки, Финландия, е основан през месец май 2005 г.
Ferratum je specijaliziran za automatizirane bankarske procese s centraliziranom tehnološkom infrastrukturom i stručnjacima za prodaju.
Към днешна дата компанията се развива в предлагането на услуги в Европа, Северна Америка, Южна Америка и азиатско-тихоокеанския регион.[1]
Njegov vlastiti bodovni sustav, koji raspolaže tehnologijom velikih podataka i automatski uči, daje instant odobrenja na zajam s najsuvremenijom sigurnošću.[1]
Ferratum се специализира в предлагането на автоматизирани банкови услуги с помощта на централизирана технологична инфраструктура и е експерт в продажбите. Собствената система за автоматично разглеждане на клиентските искания позволява бързото одобрение на кредитите, като същевременно се съблюдават най-съвременните изисквания за сигурност при обработката на информацията.[2]
Njegov vlastiti bodovni sustav, koji raspolaže tehnologijom velikih podataka i automatski uči, daje instant odobrenja na zajam s najsuvremenijom sigurnošću.[2]
Ferratum е основан през 2005 г. от Йорма Йокела, които е и изпълнителен директор на групата.
Ferratum je 2005. godine pokrenuo osnivač Grupe i njen izvršni direktor Jorma Jokela.
Той е завършил счетоводство в Commercial College of Kuopio и Helsinki Business College.
Jokela je diplomirao računovodstvo na Commercial College of Kuopio i Helsinki Business Collegeu.
Той е основателя на Jokela Capital Oy в Хелзинки, където ръководи фирмата като изпълнителен директор между 1998 и 2000 г. В последствие продава Jokela Capital през 2004 г.
Osnovao je tvrtku Jokela Capital Oy u Helsinkiju, koju je kao izvršni direktor vodio od 1998. do 2000. godine, a zatim je prodao 2004. godine.
През 2005 г. основава Ferratum, оттогава изпълнява длъжността главен изпълнителен директор.[3][4]
Godine 2005. osnovao je Ferratum, čiji je izvršni direktor od samog osnivanja.[3][4]
↑ Interview Ferratum. // 26 October 2015. ↑ Ferratum Oyj} People | Reuters.com. // ↑ Euro area statistics. // ↑ Bank nonperforming loans to total gross loans (%) | Data. // ↑ Ferratum Oyj : Group – Annual Report 2016. // ↑ Saku Timonen. // ↑ Neuemission: Interview mit Ferratum-CFO Clemens Krause. // 10 June 2016. ↑ Ari Tiukkanen: Executive Profile & Biography – Bloomberg. // ↑ Arvopaperi. // ↑ QA Financial | Ferratum Case Study on Mobile Banking. // 26 September 2016.
↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, , ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje www}}, ,
Биография
Zivotopis
Васка Зойчева е дъщеря на Данаил Зойчев и Люба Зойчева от Прилеп.
Vaska Zoycheva kći je Danaila Zoycheva i Lyube Zoycheve iz Prilepa .
Баща ѝ е член на Прилепския комитет на ВМОРО до Хуриета, но и след това продължава да работи за революционната организация.[2]
Njezin otac bio je član prilepskog odbora IMRO-a Huriete, ali je i nakon toga nastavio svoju narodnooslobodilačku aktivnost. [1]
Докато родителите на Васка работят в Скопие, на 14 октомври 1912 година, на Камен мост, сръбският престолонаследник и водач на сръбската армия Александър Караджорджевич е посрещнат по традиция с цветя от деца в града.
Dok su Vaskini roditelji radili u Skoplju, 14. listopada 1912. godine kameni most preko rijeke Vardar u Skoplju, srpskog prijestolonasljednika i vođu srpske vojske Aleksandra Karađorđevića djeca su u gradu tradicionalno dočekala s cvijećem.
Между тях е и 7-годишната Васка Зойчева.
Među njima je i sedmogodišnja Vaska Zoycheva.
На неговия въпрос “Па шта си ти?“ (“Каква си ти?“), детето отговаря „Бугарка!“ („Българка!“).
Na svoje pitanje „Pa što si ti?“ („Što si ti?“), Dijete odgovara „Bugarka!“ („Bugarka!“).
Шокиран от отговора, бъдещият сръбски крал удря шамар на девойчето.
Šokiran odgovorom, budući srpski kralj ošamario je djevojku.
Вестта за случилото се предизвиква бурни реакции и неодобрение в българския печат и българското общество.
Vijest o tome što se dogodilo izazvala je burne reakcije i neodobravanje u bugarskom tisku i bugarskom društvu i pokazuje da se Srbija ne namjerava pridržavati svojih sporazuma s Bugarskom o teritorijalnoj raspodjeli Makedonije i podvrgnut će makedonske Bugare prisilnoj srbizaciji, i postala važan razlog izbijanja Drugog balkanskog rata. Otac suvremene bugarske književnosti, koji je dobio nadimak "Narodni pjesnik" Ivan Vazov, koji je u emocionalnom izljevu osjećaja napisao svoju pjesmu „Pa što si ti?“, u kojem navodi da unatoč činjenici da Srbi progone sve bugarske u Makedoniji, pokazujući netrpeljivost čak i prema proslavi pobjeda formalno savezničke Bugarske tijekom rata,koje igraju presudnu ulogu u njegovom ishodu, sve će u Makedoniji svjedočiti o njezinoj bugarskoj pripadnosti.
В изразяване на незадоволството се включва и народният поет Иван Вазов, който, в емоционален изблик на чувства, написва своето стихотворение „Па шта си ти?“ през април 1913 година.[3] В 1913 г. семейството на Васка търси спасение в София.
U travnju 1913. također je uključen u izražavanje nezadovoljstva. [1] Godine 1913. Vaskina obitelj spas traži u Sofiji.
Вера Svoboda (Барнаул, 15. август 1936 г.) е хърватска певица, изпъляваща забавни, народни и стари градски песни.
Vera Svoboda (Osijek, 15. kolovoza 1936.) je hrvatska pjevačica zabavnih, narodnih i starogradskih pjesama.
Получила е многобройни награди и признания.
Dobila je brojne nagrade i priznanja.
По избор на слушателите на Радио-Мартин е избрана за изпълнител столетието за народни и стари градски песни.
Po izboru slušatelja Radio-Martina iz Dugog Sela izabrana je za pjevačicu stoljeća narodnih i starogradskih pjesama.
Лауреат на държавната награда за принос към културата.
Dobitnica je državnog odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi.
Първите значими творби, с които започва плодотворното творчество на Анка Кризманич, датират от нейните гимназиални дни през 1908 г.
Prvi značajniji do danas sačuvani radovi kojima započinje plodno slikarsko stvaralaštvo Anke Krizmanić datiraju iz davne 1908. godine, još iz njezinih srednjoškolskih dana.
Практикувайки рисуване с акварел, Анка получава от леля си подарък пастели, чрез които прави портрети на членовете на семейството си и своите съученици.
Uvježbavši se u crtežu i akvarelu dobiva od tetke na dar kutiju pastela kojima vrlo sigurno portretira članove obitelji i svoje školske drugarice.
Един от тези портрети, на баба Сесилия, лелята, показва на Томислав Кризман, който заявява, че иска незабавно момичето да бъде доведено в частната му школа по рисуване. Проблемът с формалното обучение се решава от г-жа Станкович, чиято дъщеря Анка е изобразила в един от портретите си.
Jedan od tih pastela, portret bake Cecilije, tetka pokazuje Tomislavu Krizmanu koji je, uočivši njezinu natprosječnu nadarenost i za tu dob iznimnu tehničku vještinu, izjavio da tu darovitu djevojčicu odmah dovedu u njegovu privatnu slikarsku školu. Problem školarine rješava gospođa Stanković, čiju je kćer Anka portretirala.
В четвърти клас на гимназията редовното й гражданско образование е прекъснато и професионалното образование по рисуване продължава.
U četvrtom razredu srednje škole prekida se njeno redovno građansko školovanje, a nastavlja se stručno slikarsko obrazovanje.
През 1910 г. четиринадесетгодишната Анка Кризманич става най-младата ученичка на училището по рисуване на Кризман .
1910. godine četrnaestogodišnja Anka Krizmanić je postala najmlađom polaznicom Krizmanove slikarske škole na Jelačićevom trgu br.
Въпреки почти детската си възраст, тя следва инструкциите на страхотния учител със сериозността на възрастен.
4. Unatoč još gotovo dječjoj dobi, slijedila je upute velikog učitelja ozbiljnošću odrasle osobe. Već na prvim satovima dobiva mnogo korisnih savjeta.
Благодарение на тези инструкции и много упоритост, тя бързо овладява изкуството да рисува.
Krizman je naročito insistirao na točnom crtežu; zanemarujući dinamičnu notu, zahtijevao je formalnu točnost.
Всъщност, именно обучението при Кризман става основата, върху която по-късно Анка изцяло гради художественото си развитие.
Zahvaljujući tim uputama i silnoj upornosti, brzo je savladala zanatsku stranu crtačke tehnike. U stvari, to je bio temelj na kojemu je kasnije potpuno samostalno izgradila svoj cjelokupni likovni razvitak.
Без тази безопасност на рисуване тя не би била толкова суверенна в графичните техники.
Bez te crtačke sigurnosti ne bi tako suvereno vladala grafičkim tehnikama.
Първата й дърворезба, „Портрет на сестра Елка“, изненадва самия Кризман.
Prvi njezin drvorez „Portret sestre Jelke“, po čistoći duktusa i rasporedu masa iznenadio je i samog Krizmana. Bio je izlagan kasnije na brojnim izložbama, a izradila ga je ruka djevojčice. Kad se pak zasitila točnosti, bacila se na slobodnije crtanje.
По-късно творбата бива изложена в множество изложби
Krizman je na svoje učenike prenosio secesionističku stilizaciju i duh Klimta, što se izrazito očituje na njenim ranim bakrorezima i crtežima. Neumorno skicira portrete svojih kolega iz Krizmanove škole među kojima valja izdvojiti Vjeru Bojničić, Vilka Gecana, Milivoja Uzelca i Dragu Iblera, s kojim će se kasnije u Dresdenu zbližiti. Svojoj najmlađoj učenici, četrnaestogodišnjoj Anki, Tomislav Krizman daje priznanje već na samom početku time što je dva njena crteža Portret tetke Anke Žigrović i Restauracija hotela Faakersee uvrstio na izložbu „Medulić“ u Umjetničkom paviljonu 1910. godine.
След три години, с помощта на Кризман, Анка получава стипендия от царското правителство да продължи образованието си в Дрезден .
Nakon trogodišnje Krizmanove škole nastavlja školovanje na K. u k. Kunstgewerbeschule u Dresdenu.
Придружена от болната си майка, младата художничка отива в Дрезден, а година по-късно сестра й Елка също пристига за допълнително професионално образование.
Uz Krizmanovu pomoć dobiva stipendiju kraljevske zemaljske vlade, te u pratnji majke, koja već tada pobolijeva, dolazi u Dresden. Godinu dana kasnije za njima stiže i sestra Jelka radi daljnjeg stručnog obrazovanja.
Анка усърдно преминава през всички катедри за изкуствени занаяти и приложна графика и изненадва професорите с придобитите си преди това знания.
Anka marljivo prolazi kroz sve odjele umjetnog obrta i primijenjene grafike, a profesore iznenađuje svojim ranije stečenim znanjem.
Усвоила дърворезба и рязане на мед при Кризман, в университета Анка само усъвършенствала тези техники.
Drvorez i bakrorez savladala je kod Krizmana, a ovdje se u tim tehnikama samo usavršavala.
Съвсем нова техника, която Кризман пропуска, е литографията .
Potpuno nova tehnika, koju je Krizman izostavio, bila je litokreda, a u grafici - litografija.
Тя приема изучаваето на тази неосвоена техника с ентусиазъм, откривайки нейните големи тонални диапазони.
Litokredu prihvaća s oduševljenjem, otkrivši njene velike tonske raspone.
Дълго време Анка ще използва , тъй като това ще замени нейната техника на рисуване, особено в пейзажа.
Dugo će se još služiti litokredom jer će joj ona nadomještati slikarsku tehniku, osobito u pejzažu.
В Дрезден за Анка се отварят нови светове.
U Dresdenu se za nju otvaraju novi svjetovi, a ona upija samo one valove duha vremena i epohe koji odgovaraju njenoj osjetljivosti.
Самият град със своите заведения, паркове, реки и мостове предостави изобилие от вдъхновение и тя ги заснема с молив, душ, акварел и офорт.
Neki su je doživljaji neposredno inspirirali. Sam grad sa svojim vedutama, parkovima, rijekom i mostovima pružao je obilje motiva i ona ih hvata u olovci, tušu, akvarelu i bakrorezu.
Оттам започнваат циклите „танцьор“ и „любовник“.
Tamo je započela cikluse „plesačica“ i „ljubavnika“.
Освен това, Анга се вдъхновява от Ана Павлова .
Za prvi ciklus nadahnula ju je ponajprije Ana Pavlova.
Младата художничка не пропуска нито едно представление в театъра.
Anka ne propušta ni jedan njen nastup u teatru.
Така през 1915 г. тя е вдъхновена от танците на Грета Визентал, а през 1917 г. се запознава с известния балетист Гертруд Лайстиков .
Godine 1915. inspiriraju je plesovi Grete Wiesenthal, a 1917. upoznaje slavnu balerinu Gertrud Leistikow.
С инструменти за рисуване в ръка, Анка посещава балетната школа.
S crtačkim priborom u ruci posjećuje njenu baletnu školu i pomno upija njena tumačenja – kako nastaje pokret.
Общуването с Г. Лайстиков й помага да се освободи в рисунката и да постигне люлеещата се лекота на балетното движение.
Druženje s G. Leistikow pomoglo joj je da se u crtežu sasvim oslobodi i postigne lepršavu lakoću baletnog pokreta. U Dresdenu se upoznala s nizom velikih imena umjetničkog svijeta.
В Дрезден Анка се запознава с редица големи имена в света на изкуствата.
U zadnjim je godinama u susjednoj klasi s njom studirao Otto Dix, koii joj i kasnije, po povratku u Zagreb, piše s ratišta uzbudljiva pisma.