مستخدم:أبو هشام السوعان/مسودة
Arapuša
2015. ↑ "Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991."
2015. ↑ "Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.". fzs.ba.
(PDF). fzs.ba. اطلع عليه بتاريخ 26.
Pristupljeno 26.
2015. تحقق من التاريخ في: |access-date= (مساعدة) ↑ Milan Karanović, Pounje u Bosanskoj krajini, Naselja i porijeklo stanovništva, Srpski etnografski zbornik 35, Beograd 1925, 402. ↑ Prema popisu od 16. juna 1879. godine, Ortschafts und Bevölkerungs – statistik von Bosnien und Hercegovina /Štatistika miesta i pučanstva BiH, Službeno izdanje, Carska i kraljevska vladina tiskara, Sarajevo 1880 ↑ Ortschafts und Bevölkerungs – statistik von Bosnien und Hercegovina, nach dem Volkezöhlungs – Ergebnisse vom 1. mai 1885/Štatistika mjesta i žiteljstva BiH po popisu naroda od 1. maja 1885, Službeno izdanje, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1886 ↑ Hauptresultate der volkszahlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. april 1895/Glavni rezultati popisa žiteljstva u BiH od 22. aprila 1895, Službeno izdanje, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1896 ↑ Rezultati popisa žiteljstva u BiH od 10. oktobra 1910, Službeno izdanje, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1912 ↑ M. Karanović, Pounje u Bosanskoj krajini, 402. ↑ M. Karanović, Pounje u Bosanskoj krajini, 377 ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, Bosanska Krupa 1969, 292. ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, 383. ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, 384. ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, 393. ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, 397-398. ↑ Sud BiH, ↑ Informacije: [file:///C:/Users/User/Downloads/kona%C4%8Dna%20SEA%20Krupa%20%20sa%20EDA%20komentarima.pdf]; ; ↑ Povratak u Bosni i Hercegovini, Bosanska Krupa, ↑ Radovi na asfaltiranju, ; ; ; .
2015. ↑ Milan Karanović, Pounje u Bosanskoj krajini, Naselja i porijeklo stanovništva, Srpski etnografski zbornik 35, Beograd 1925, 402. ↑ Prema popisu od 16. juna 1879. godine, Ortschafts und Bevölkerungs – statistik von Bosnien und Hercegovina /Štatistika miesta i pučanstva BiH, Službeno izdanje, Carska i kraljevska vladina tiskara, Sarajevo 1880 ↑ Ortschafts und Bevölkerungs – statistik von Bosnien und Hercegovina, nach dem Volkezöhlungs – Ergebnisse vom 1. mai 1885/Štatistika mjesta i žiteljstva BiH po popisu naroda od 1. maja 1885, Službeno izdanje, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1886 ↑ Hauptresultate der volkszahlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. april 1895/Glavni rezultati popisa žiteljstva u BiH od 22. aprila 1895, Službeno izdanje, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1896 ↑ Rezultati popisa žiteljstva u BiH od 10. oktobra 1910, Službeno izdanje, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1912 ↑ M. Karanović, Pounje u Bosanskoj krajini, 402. ↑ M. Karanović, Pounje u Bosanskoj krajini, 377 ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, Bosanska Krupa 1969, 292. ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, 383. ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, 384. ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, 393. ↑ Bosansko-krupska opština u ratu i revoluciji, 397-398. ↑ Sud BiH, ↑ Informacije: [file:///C:/Users/User/Downloads/kona%C4%8Dna%20SEA%20Krupa%20%20sa%20EDA%20komentarima.pdf]; ; ↑ Povratak u Bosni i Hercegovini, Bosanska Krupa, ↑ Radovi na asfaltiranju, ; ; ; .
Radio Bosanska Krupa. اطلع عليه بتاريخ 5.
Radio Bosanska Krupa. Pristupljeno 5.
2017. تحقق من التاريخ في: |access-date= (مساعدة)
2017.
وقعت المذبحة في فربوليي بالقرب من Sanski Most في 31 مايو 1992 . على الجسر في Vrhpolje . [1] [1] [2] [3] قادت التشكيلات شبه العسكرية الصربية المدنيين البوسنيين من المستوطنات المجاورة ، ومعظمهم من بيجيك. بعد تعرض المدنيين للضرب ، تم إعدامهم على جسر الانفجارات. قُتل بعضهم برصاصة في المعبد.
Masakr u Vrhpolju kod Sanskog Mosta dogodio se 31. maja 1992. godine na mostu u Vrhpolju.[1][1][2][3] Srpske paravojne formacije dovele su bošnjačke civile iz okolnih naselja, pretežno iz Begića.
[4] أحد القتلة كان جادرانكو باليا .
Nakon što su civili pretučeni, usmrćeni su na mostu rafalima.
[1] كان المدني الوحيد الباقي هو راجيف بيجيك . [1] أدلى بيغيتش بشهادته في محكمة لاهاي ضد راديسلاف برانين وموماسيلو كرايشنيك ومومير تاليتش . [5] [5]
Pojedini su ubijani i metkom u sljepoočnicu.[4] Jedan od ubica bio je Jadranko Palija.[1] Jedini preživjeli civil bio je Rajif Begić.[1] Begić je svjedočio na Haškom tribunalu protiv Radislava Brđanina, Momčila Krajišnika i Momira Talića.[4][5]
باسم قورقت (25 5 1904 - 2 11 1975) كاتب وفقيه ومترجم بوسني. هو صاحب إحدى أشهر ترجمات القرآن باللغة البوسنية.
Besim ef. Korkut (25. juni 1904. - 2. novembar 1975.), bosanskohercegovački i bošnjački književnik, teolog i Islamski učenjak. Autor najpopularnijeg prijevoda Kur'ana na bosanski jezik.[1]
درويش قورقت
Derviš Korkut
الوصلات الخارجية
Vanjski linkovi
ترجمة اباسم قورقت على kuran.hamajlija.com
Prijevod Kur'ana - Besim Korkut na islamhouse.com Prijevod Kur'ana - Besim Korkut na kuran.hamajlija.com Prijevod Kur'ana - Besim Korkut na scribd.com
ولد في سراييفو في 25 يونيو 1904 .في عام 1925 ذهب إلى القاهرة للتعلم في الأزهر. تخرج في عام 1931 وبعد عودته إلى سراييفو عين مدرسا في مدرسة الشريعة القضائية حيث درس اللغة العربية والفقه والتاريخ.
Tumačio je predmete, koje je predavao, na lahak i pristupačan način, tako da se uvijek mogao sa zanimanjem slušati i pratiti. Nije mu bilo teško i po nekoliko puta istu stvar tumačiti samo da ne bi bilo dileme i pogrešnog shvatanja. Otuda je i kod učenika kod srednjih škola kao i kod studenata Više islamske šerijatsko-teološke škole i Filozofskog fakulteta, koji su slušali njegova predavanja ostao u ugodnoj i lijepoj uspomeni.
المؤلفات
Djela
المطبخ البوسني ، بالإضافة إلى تميزه ، فإن له تأثير كبير على بعض المأكولات المتوسطية والأوروبية الغربية. يشبه المطبخ البوسني نمط المأكولات التركية واليونانية وغيرها من المأكولات المماثلة. نظرًا للحكم النمساوي المجري طويل الأمد ، فإن تأثيرات وسط أوروبا موجودة فيه أيضًا . يشتهر المطبخ البوسني بإستخدام العديد من التوابل ، عادة بكميات صغيرة. من جهة أخرى معظم الأطباق خفيفة ، مطبوخة في القليل من الماء. أما الصلصات فهي طبيعية بالكامل تقريبًا. المكونات النموذجية للمطبخ البوسني هي الطماطم والبطاطس والبصل والثوم والفلفل والخيار والجزر والملفوف والفطر والسبانخ والكوسا والفاصوليا . أكثر التوابل استخدامًا هي الفلفل الحلو المطحون ، والفلفل الأسود ، والبقدونس ، وأوراق الغار والكرفس . غالبًا ما يستخدم الحليب والقشدة والقشدة الحامضة كإضافة إلى المأكولات البوسنية. تضاف القرفة والقرنفل إلى الأطباق الحلوة. بينما أطباق اللحوم فإنها تكون مصنوعة من الدجاج ولحم البقر أو الضأن. بالنسبة للمطبخ البوسني ، فإن إعداد الأطباق يتم تحت فرن الساغ (يشبه فرن السيوا العربي)، حيث يتم جمع المكونات المحضرة واتغطيتها بصينية معدنية فوق الفحم.
Tipični sastojci jela bosanske kuhinje su paradajz, krompir, luk, bijeli luk, paprika, krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice i grah. Od začina najčešće se koristi mljevena paprika, biber, peršun, lovorov list i celer. Kao dodatak jelima u bosanskoj kuhinji često se koriste mlijeko, kajmak i pavlaka.
يتم شرب القهوة في الكوب ، وتستهلك معها حلوى الحلقوم .
Region Hercegovine je pogodan za uzgajanje vinove loze i proizvodnju vina, dok se u Bosni rakija dobija od šljiva i jabuka. Kahva se pije iz fildžana, uz rahatlokum.
وتشمل الأطباق التقليدية البقلاوة ، معجنات هورماتشيس المقلية، التفاحية ، لفات الملفوف ، اللحم ، الحلاوة الطحينية ، بوريك ،بلح الشام ، الفطائر ( تشيز كيك ، السبانخ ، فطيرة البطاطس) . حاليا ، يتم إعداد الأطباق التقليدية خلال فترة العطلات.
Tradicionalna jela su baklava, hurmašice, tufahije, sarma, ćevapi, halva, burek, tulumbe, pite (sirnica, zeljanica, krompiruša. Danas se tradicionalna jela najčešće spremaju za praznike.
كانت أكثر النتائج الرياضية قيمة في مسابقات الفريق: أصبح نادي بانيا لوكا لكرة اليد بطلاً أوروبيًا في كرة اليد عام 1976 ، وأصبح نادي البوسنة رويال بطلاً أوروبيًا في كرة السلة عام 1979 في منافسات الرجال ، ZKK Jedinstvo-Aida ، بطل أوروبا عام 1989. أشهر أندية كرة القدم هي نادي ساراييفو و نادي جيلييزنيتشار ساراييفو و زرينيسكي موستار و نادي شيروكي برييغ . وأشهر الرياضيين البوسنيين هم إدين دزيكو ، عباس أرسلاناجيتش ، عاصم فرحاتوفيتش ، إيفيكا أوسيم ، ميرزا ديليباسيتش ، سافيت سوسيتش ، دوزان باجيفيتش ، سيرجي بارباريز ، حسن صالح حميديتش ، نيناد ماركوفيتش ، سفيتلانا كيتش و رازيا مويانوفيتش.
Najvrijedniji sportski rezultati u ekipnim takmičenjima bili su:banjalučki rukometni klub RK Borac postao je evropski prvak u rukometu 1976, KK Bosna je postala prvak Evrope u košarci 1979. u muškoj konkurenciji, ŽKK Jedinstvo-Aida, prvakinje Evrope 1989. Poznatiji fudbalski klubovi su FK Sarajevo, FK Željezničar, HŠK Zrinjski i NK Široki Brijeg. Značajniji bosanskohercegovački sportaši su Edin Džeko, Abas Arslanagić, Asim Ferhatović, Ivica Osim, Mirza Delibašić, Safet Sušić, Duško Bajević, Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić, Nenad Marković, Svetlana Kitić i Razija Mujanović.
صورة شخصية لـ موسى تشازم تشاتيش
Musa Ćazim Ćatić Rođenje (1878-03-12) 12. mart 1878. Odžak, Osmanlijsko Carstvo Smrt 6. april 1915(1915-04-06) (37 god.) Tešanj, Austro-Ugarska Nacionalnost Bošnjak
صورة لموسى حازم أتيتش على ورقة نقدية من فئة الخمسين مارك
Slika Muse Ćazima Ćatića na novčanici od 50 konvertibilnih maraka
موسى تشازم تشاتيش ( ولد في من ۱۲ مارس ۱۸٧۸ ، وتوفي في ٦ من أبريل ۱۹۱٥ ) شاعر بوسني ولد في أودجاك حيث التحق بالكتاب والمدرسة الابتدائية ، وبعد وفاة والده وزواج والدته من رجل آخر ، انتقل إلى مدينة تيشان ، وتعلم مهنة الحلاقة ، ومن ثم التحق بالمدرسة الإسلامية حيث درس اللغة التركية والعربية والفارسية بين يدي مفتي تيشان مسعود أفندي إسماعيلبيغوفتش. وفي عام ۱۸۹۸ سافر إلى اسطنبول ، وفي العام التالي عاد إلى منزله ثم خدم في الجيش في توزلا ففي بودابست لمدة ثلاث سنوات. من هناك سافر إلى اسطنبول مرة أخرى ، حيث التحق بمدرسة Mektebi numuci terekki ، ثم انتقل لاحقا إلى المدرسة الثانوية العامة. وبسبب ضائقة مالية أصابته ، عاد إلى سراييفو والتحق هناك بالمدرسة الشرعية القضائية. ومنذ تلك السن بدأت مقالته تنشر في العديد من الصحف ، وقد نشرت معظمها في مجلة „Behar“ (الزهور) . بعد طرده من سكن الطلاب بسبب حياته البوهيمية ، تولى رئاسة هيئة تحرير مجلة „Behar“ (الزهور) ، ثم تخرج بعد ذلك ، ومن ثم سافر إلى زغرب ، والتحق بكلية الحقوق. لاحقا عام ۱۹۱۰ عاد إلى البوسنة ، ثم بدء بالتنقل من مدينة إلى أخرى بحكم الوظيفة (مثل مدينة بييلينا ، وتيشان، وسراييفو) ، وفي نهاية المطاف تفرغ للعمل في مجلة „Biser“ (الدرر) في مدينة موستار باذلا حياته للكتابة. ونتيجة لذلك فقد كتب قصائد ومقالات صحفية ومقالات نقدية، وترجم العديد من الدراسات والكتب لمكتبة كالايجيتش ، وهي المكتبة الأولى التي أسسها المسلمون في البوسنة ، ومن بين الكتب التي ترجمها: " الهلال ضد الصليب" للمؤلف التركي خليل خالد بك ( عام ۱۹۱۳ ). ولكن عكس ما اختاره لنفسه ، ففي عام ۱۹۱٤ تم تجنيده مرة أخرى ، ونقله إلى مدينة توزلا ، ثم إلى مدينة أوركيني في المجر . هناك أصيب بمرض السل ، وبعد علاج استمر لفترة قصيرة أعيد إلى تيشان حيث توفي. على شاهد قبره في مدينة تيشان نقشت عبارة : "هنا يرقد شاعر ذو موهبة عظيمة ، لم يطلب شرفا أو منفعة بخسة ، بل عاش حياة بوهيمية وغنى بطريقة فريدة ، حتى اصطحبه الموت إلى هذا القبر". وفي الوقت الحالي فالعديد من المدارس في البوسنة والهرسك تحمل اسمه ، بما في ذلك مدرسة "موسى تشازم تشاتيش الثانوية" في تيشان.
Musa Ćazim Ćatić (12. mart 1878 – 6. april 1915) bio je bošnjački pjesnik, rođen u Odžaku gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u Tešanj, uči brijački zanat, upisuje se u medresu i uči kod tešanjskog muftije Mesud efendije Smajlbegovića turski, arapski i perzijski jezik. Godine 1898. odlazi u Carigrad, gdje se upoznaje s Osmanom Đikićem, a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u Tuzli i Budimpešti. Otuda ponovo odlazi u Carigrad, gdje pohađa medresu Mektebi numuci terekki, a zatim prelazi u gimnaziju.
جمعت جميع كتاباته لاحقًا في كتابين: الأول يتضمن شعره والثاني يتضمن شعره والشعر الذي ترجمه ، بعنوان الأعمال الكاملة لـ موسى تشازم تشاتيش .
Sva njegova djela su naknadno sabrana u dvije knjige: Izvorna poezija i Izvorna i prevedena proza, pod nazivom Sabrana djela.
نجاد إبريشيموفيتش ( 20 أكتوبر 1940 ، سراييفو - 15 سبتمبر 2011 ، سراييفو) كان كاتبًا بوسنيًا.
Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940, Sarajevo - 15. septembar 2011, Sarajevo) je bio bosanskohercegovački književnik.
1975 جائزة السادس من أبريل لمدينة سراييفو عن رواية Ugursuz ؛ للحصول على الجائزة الأولى عن مسرحية في مهرجان بليد عام 1970 ، للتكييف التلفزيوني لأوغورسوز ، عن رواية Karabeg الجائزة السنوية لنشرة النور "للنشر" عام 1971 ، لرواية Braća i veziri، جائزة السنوية للنشر "فيزيلين ماسليسا" عام 1989.
1975. Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za roman Ugursuz; za televizijsku adaptaciju Ugursuza prvu nagradu za dramski tekst na Bledskom festivalu 1970. godine, za roman Karabeg godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća "Svjetlost" 1971. godine, za roman Braća i veziri godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća "Veselin Masleša" 1989.
1992 جائزة رابطة كتاب البوسنة والهرسك لكتاب Knjiga Adema Kahrimana ؛ 2004. جائزة "Skender Kulenović" للأعمال المختارة I - X ؛ لرواية "Vječnik" حصل على جائزة المجتمع البوسني "Preporod" عام 2005. لرواية "Vjenik" ، منحته جمعية الناشرين والمكتبات في البوسنة والهرسك الجائزة السنوية عام 2005. حصل على جائزة Hasan Kaimija عام 2006 لروايته "Vječnik".
1992. Nagrada Društva pisaca BiH za knjigu Knjiga Adema Kahrimana; 2004. Nagrada "Skender Kulenović" za Izabrana djela I - X; za roman "Vječnik" dobio je nagradu Bošnjačke zajednice "Preporod", 2005. za roman "Vječnik" Udruženje izdavača i knjižara BiH dodijelilo mu je godišnju nagradu 2005. za roman "Vječnik" dodijeljena mu je nagrada Hasan Kaimija, 2006.
في السنة الثالثة من حياته ، فقد نجاد إبريسيموفيتش والده وذهب إلى زيبشي مع والدته ، حيث أنهى دراسته الابتدائية. بعد سنة من التحاقه بالمدرسة الصنايع في زينيتشا 1957 . في عام 1961 انتقل إلى سراييفو والتحق بالمدرسة الثانوية للفنون التطبيقية قسم النحت وتخرج منها عام 1961 . . بعد عام من التدريس في زيبشي ، التحق بدراسة الفلسفة في سراييفو وتخرج في عام 1977.
U trećoj godini života, Nedžad Ibrišimović je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
كان محررًا في صحيفتي " أيامنا " و " تحريرية " ، ولفترة من الوقت كان مدرسًا في غورازده ، لكنه كان في الغالب كاتبًا محترفًا.
Bio je urednik u listovima "Naši dani" i "Oslobođenje", jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.
أثناء العدوان على البوسنة والهرسك ، كان يشارك بشكل مباشر في الدفاع عن البلاد. في دوبرينجا ، قام بتنظيم KZB " Preporod " ، والذي عمل أيضًا أثناء حصار هذا الجزء من سراييفو.
U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB "Preporod" koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.
وهو عضو في نقابة الفنانين التشكيليين في البوسنة والهرسك منذ عام 1982. من عام 1982 إلى عام 2000 أقام عشرة معارض فردية. وكان رئيس رابطة كتاب البوسنة والهرسك منذ عام 1993 . حتى عام 2001 . عام ، ومنذ عام 1995 . حتى عام 1998 . كان رئيسا و محررا عاما المجلة الأدبية "الحياة". هذه المجلة تُرجم إلى اللغات التالي: التشيكية والتركية والألبانية والإنجليزية والفرنسية والإسبانية والألمانية والإيطالية.
Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost "Život". Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski jezik.
بعد نشر تحفة "Vječnik" عام 2005. ) ، رشحه اتحاد كتاب البوسنة والهرسك لجائزة نوبل. حطمت رواية "Vječnik" جميع الأرقام القياسية في دار النشر" النور" من سراييفو ، بما في ذلك "الدراويش والموت" لسليموفيتش. في يناير سنة 2009 . تم نشر الطبعة الثامنة من "Vječnik" في طبعة IKD "شاهنباشيتش" ، وبلغ إجمالي توزيع جميع الطبعات 12000 نسخة.
Nakon izlaska iz štampe remek djela "Vječnik" (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman "Vječnik" je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev "Derviš i smrt". U januaru 2009. godine u izdanji IKD "Šahinpašić" objavljeno je osmo izdanje "Vječnika", a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.
توفي في 15 سبتمبر 2011 في سراييفو و عمره 71 عاما. [1] [2] [3]
Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života.[1][2][3]
ساعة الفيل ساعة دقيقة ميكانيكية اخترعها العالم الجزري (1136-1206). يتكون من وزن يعمل على الطاقة المائية على شكل فيل. والعناصر المختلفة للساعة موجودة في بيت على ظهر الفيل. هذه الساعة مصممة لنقل وإصدار الصوت كل نصف ساعة.
Slon sat je precizan mehanički sat kojeg je izumio naučnik El-Džezeri (1136-1206). Sastoji se od utega koji radi na hidroenergiji u obliku slona. A razne komponente sata nalaze se u kući na leđima slona.
يمكن العثور على ساعة مستنسخة حديثة بالحجم الكامل باعتبارها حجر الزاوية في مول ابن بطوطة - مركز تسوق في دبي (الإمارات العربية المتحدة). ويوجد هناك منتج مستنسخ آخر في سويسرا وهناك نسخة في جامعة الملك عبد الله للعلوم والتقنية في جدة.
Moderni replicirani sat u stvarnoj veličini može se naći kao središnji dio Ibn Battuta Mall - trgovačkog centra u Dubaiju ( UAE ). Postoji još jedan jedna replika u Švicarskoj i jedna na Univerzitetu za nauku i tehnologiju King Abdullah u Džedi.
بالإضافة إلى الابتكارات الميكانيكية، الساعة في حد ذاتها تعتبر مثالا مبكرا في التعددية الثقافية ممثلة في التكنولوجيا. الفيل يمثل ثقافات الهنود والأفارقة، والتنين يمثل الثقافة الصينية، وطائر الفينيق يمثل الثقافة المصرية القديمة، ويمثل عمل المياه الثقافة اليونانية القديمة، والعمامة تمثل الثقافة الإسلامية.[2]
Pored mehaničkih inovacija, sam sat bio je rani primjer multikulturalizma koji predstavlja tehnologija. Slon predstavlja kulture Indijanaca i Afrikanaca, zmaj predstavlja kinesku kulturu, feniks predstavlja drevnu egipatsku kulturu, vodeni proces rada predstavlja drevnu grčku kulturu, a turban predstavlja islamsku kulturu. [1]